JEK2: hlađenje sa prirodnom konveksijom favorit, 274 kilometra logističkog izazova i cena struje od 65 do 103 Eur/MWh
U okviru pripreme obimne dokumentacije i analiza koje prethode najavljenom referendumu o novom nuklearnom bloku u Sloveniji (JEK2), kompanija GEN energija objavila je nove studije izvodljivosti. Dokumenti daju do sada najdetaljniji uvid u rashladne opcije, kompleksnu transportnu logistiku i finansijsku konstrukciju projekta čija se investiciona odluka očekuje između 2028. i 2029. godine

Rashladni toranj od 200 metara: Odgovor na klimatske promene
Studija izvodljivosti, koju je izradila inženjerska kuća John Cockerill Hamon, analizirala je četiri opcije hlađenja. Kao optimalno rešenje izdvojen je toranj sa prirodnom konveksijom, visine između 193 i 198 metara (u zavisnosti od izabranog tipa reaktora).
Ključne prednosti prirodne konveksije su pouzdanost, minimalna potrošnja sopstvene električne energije (jer nema ventilatora za postizanje protoka vazduha) i manji zahtevi za održavanjem. Kao jedina prihvatljiva alternativa identifikovan je kombinovani sistem sa dva manja tornja (75–80 metara), ali uz znatno više operativne troškove.
Iz projektne kompanije naglašavaju da su uticaji klimatskih promena direktno ukalkulisani u ove studije, te da će konačan izbor proći dalju tehničku verifikaciju i prostorno planiranje kako bi rešenje bilo i društveno prihvatljivo.
Transportni poduhvat: 274 kilometra i 112 modifikacija na trasama
Preliminarna transportna studija analizirala je osam potencijalnih ruta od morskih i rečnih luka do Krškog za prevoz teških i kabastih komponenti. Kao najpovoljnija izabrana je drumska trasa duga 274 kilometra, koja vodi od luke Koper, preko Ljubljane i Celja, do Krškog.
Da bi teška oprema mogla da prođe ovom rutom, biće neophodne građevinske i infrastrukturne intervencije na čak 112 mesta (proširenje kolovoza, podizanje visinskih profila i ojačanje mostova). Izrada konačne transportne studije planirana je do kraja 2028. godine.
Finansijski okviri: Od 9,8 do 15,4 milijarde evra
Procenjeni građevinski troškovi (overnight costs, u cenama iz 2024. godine) iznose:
- 9,8 milijardi evra za blok snage 1.000 megavata (reaktorski kandidati Westinghouse AP1000 ili EDF EPR1200).
- 15,4 milijarde evra za snažniji blok od 1.650 megavata (EDF-ov standardni EPR).
Kada se uračunaju troškovi finansiranja, procenjena prosečna cena električne energije koja garantuje povrat investicije iznosi 65 evra po megavatčasu (€/MWh) uz realnu ponderisanu prosečnu stopu kapitala (WACC) od 2%, odnosno 103 evra po megavatčasu ukoliko WACC iznosi 4%.
Analitički komentar Nuklearne Perspektive: podaci presudni za ceo region
Projekat JEK2 predstavlja jedan od centralnih strateških slučajeva koje Nuklearna Perspektiva kontinuirano prati, jer proces pripreme u Sloveniji služi kao ogledni primer političko-ekonomske i tehničke transparentnosti za sve države u regionu koje razmatraju nuklearnu energiju.
Odluka da se prednost da rashladnim tornjevima sa prirodnom konveksijom direktno potvrđuje teze o kojima smo na našem portalu pisali tokom čitavog leta. Ekstremni toplotni talasi i smanjeni protoci reka – kakve smo gledali na Dunavu i Savi – pokazali su da je koncept direktnog protočnog hlađenja rečnom vodom postao usko grlo za stabilnost mreže u uslovima klimatskih promena. Prelazak na zatvorene rashladne sisteme sa tornjevima više nije estetsko ili sporedno pitanje, već osnovni uslov za pogonsku dostupnost i energetsku suverenost elektrane tokom njenog radnog veka od 60 do 80 godina.
Jednako je važna i transparentnost oko cene struje: raspon od 65 do 103 evra po megavatsatu jasno pokazuje koliko je cena kapitala (WACC) presudnija od same cene opreme. Za regionalne donosioce odluka, ovo je lekcija da se nuklearni projekti ne ugovaraju kroz zatvorene memorandume, već kroz precizno modelovanje finansijskih rizika i javnu tehničku verifikaciju kakvu Slovenija trenutno demonstrira.
Izvor: svetski mediji / Jedrska / JEK2 / World Nuclear News…
S.A.
