Mogući izgled budućeg nuklearnog postrojenja. Foto: Rolls Royce

Velika Britanija:Vilfi lokacije prve nuklearne elektrane sa budućim Rols-Rojsovim malim modularnim reaktorima 

Vilfi se nalazi u Severnom Velsu i biće lokacija za izgradnju tri mala modularna reaktora modela koji razvija Rols Rojs do sredine 2030-ih, tvrdi GBE-N koji je zadužen za identifikaciju novih lokacija i za velike nuklearne elektrane

Mogući izgled budućeg nuklearnog postrojenja. Foto: Rolls Royce
Mogući izgled budućeg nuklearnog postrojenja. Foto: Rolls Royce

Vlada Ujedinjenog Kraljevstva objavila je da će lokacija Vilfi (Wylfa) na ostrvu Anglsi, u Severnom Velsu, biti domaćin prvoj floti malih modularnih reaktora (SMR) kompanije Rols-Rojs. U saopštenju se navodi da će lokacija, na kojoj je nekada radila elektrana tipa Magnox, u prvoj fazi dobiti tri Rols-Rojs SMR-a, sa potencijalom da ugosti do osam jedinica.

Ovaj prvi projekat je takve vrste i ima za cilj da otvori oko 3.000 radnih mesta tokom vrhunca izgradnje, uz investicije vredne nekoliko milijarde funti do sredine 2030-ih, čime se obnavlja snažno nuklearno nasleđe Wilfu, koje datira još iz 1960-ih.

Nova državna kompanija Great British Energy – Nuclear (GBE-N) počeće aktivnosti na lokaciji već 2026. godine, s ciljem da SMR-ovi u Wylfi počnu da isporučuju električnu energiju u mrežu od sredine 2030-ih.

Rolls-Royce SMR, dizajniran kao mali reaktor sa vodom pod pritiskom snage 470 MWe, pružaće pouzdanu baznu energiju najmanje 60 godina. Njegova ključna prednost je modularnost: 90 odsto reaktora biće izgrađeno u kontrolisanim fabričkim uslovima, što značajno smanjuje rizik projekta i drastično skraćuje rokove izgradnje.

Wylfa je bila poslednja i najveća elektrana Magnox dizajna izgrađena u Velikoj Britaniji, koja je ugašena je 2015. godine. Lokacija je dugo bila planirana za novi veliki projekat, “Horizon Project” kompanije Hitachi, koji je otkazan 2019. zbog problema sa finansijskom strukturom. 

U martu 2024. godine, britanska vlada je postigla sporazum o kupovini lokacija Wilfa i Oldbury-na-Severnu od Hitačija, čime je prvi put od 1960-ih država preuzela vlasništvo nad zemljištem za izgradnju novih nuklearnih elektrana.

Cilj britanske vlade je da do 2050. godine poveća kapacitet nuklearne energije na 24 gigavata, kombinujući tradicionalne reaktore velikog kapaciteta i male modularne reaktore, što ima podršku i vladajuće i najveće opozicione parije. Pored odabira lokacije za SMR, Vlada je najavila da je kompanija GBE-N dobila zadatak da identifikuje nove pogodne lokacije za još jedan veliki projekat nuklearnog reaktora (sličnog razmera kao Hikli Point C ili Sizvel C), koji bi mogao da obezbedi energiju za ekvivalent 6 miliona domaćinstava. GBE-N će izveštaj o potencijalnim lokacijama, uključujući i one u Škotskoj, podneti do jeseni 2026. godine. 

Ipak, Rojters primećuje još jednu stvar: da je lokacija ranije bila predviđena za izgrradnju nuklearne elektrane velikog kapaciteta, Vestinghausovog AP1000 reaktora sa vodom pod pritiskom, te dodaje da bi ovaj potez mogao da, kako to kaže Rojsters, “razbesni” Sjedinjene Američke Države. 

A mi dodajemo još nešto: Velika Britanija planira da svoju energetsku budućnost bazira na kombinaciji upotrebe reaktora velikog kapaciteta kao što su EPR-ovi u Hinkli Pointu u Sizvelu (snage po 1650 megavata) i masovnijem uvođenju u upotrebu malih modularnih reaktora za čiji je razvoj izabrana kompanija Rols-Rojs SMR. Dizajn ove kompanije, mešutim, postoji samo na papiru, ne postoji opitni model i još uvek ne postoji “prototip” ovog modela. Uz to, mali modularni reaktori će u budućnosti najverovatnije imati veoma specifičnu primenu – u relativno izolovanim zajednicama – pa nismo sigurni da je odabrati ovaj dizajn reaktora najpametnije. 

Uostalom, Velika Britanija je i poznata po čitavom nizu loših odluka u ovoj industriji, počev od pedesetih kada je među prvima i počela razvoj nuklearne energetike za gorepomenutim MAGNOX reaktorima. 

Izvor: World Nuclear News, Rojters

S.A.