EPR2 na aparatima? Loše vesti za Srbiju, životnu sredinu i Francusku nuklearnu industriju?
Francuski državni revizorski sud (Cour des Comptes) upozorio je u novom izveštaju da bi korporacija EDF mogla da se suoči sa ozbiljnim poteškoćama u obezbeđivanju sredstava za izgradnju planirane flote od šest novih reaktora tipa EPR2, usled rizika od niskih tržišnih cena električne energije

Ovo, pritom, dolazi u veoma neugodnom trenutku, trenutku kada Francuska godišnje izdvaja preko 13 milijardi evra budžetskih i poreskih sredstava za podršku proizvodnji energije, a jedan od dva glavna pretendenta na mesto predsednika francuske najavljuje rastavljanje francuske nuklearne flote koja ju drži čvrsto na prvom mestu u evropskoj uniji po ekološkom otisku elektroenergetske mreže. Drugim rečima, EPR2 – projekat strateškog industrijskog proizvoda – nalazi se u ozbiljnim problemima.
Jer najnoviji dokument upozorava na sistemske rizike, masivne vanbilansne obaveze i opasnost od stvaranja ogromnih tržišnih viškova koji prete da uruše stabilnost javnih finansija.
Program nuklearne renesanse, koji je predsednik Emanuel Makron najavio u februaru 2022. godine, obuhvata izgradnju tri para EPR2 reaktora treće generacije na postojecim lokacijama u Penliju, Gravelinu i Bijesiju, sa početkom radova na prvoj pilot lokaciji u Penliju čije su pripremne aktivnosti počele 2024. godine.
Dok su početne procene troškova iznosile 51,7 milijardi evra, a kasnije revidirane na 67,4 milijarde, EDF je krajem prošle godine izneo preliminarnu procenu da troškovi izgradnje šest jedinica iznose 72,8 milijardi evra u cenama iz 2020. godine. U svom najnovijem izveštaju o državnoj podršci proizvodnji energije, Revizorski sud te troškove preračunava na čak 84 milijarde evra u vrednostima iz 2025. godine.
Finansijska konstrukcija pod pritiskom
Osnovni principi finansiranja definisani su u martu 2025. godine od strane francuskog Saveta za nuklearnu politiku:
- Subvencionisani zajmovi: država će obezbediti zajmove za 60% ukupnog iznosa programa preko štednih fondova Caisse des Dépôts.
- Ugovori za razliku (CfD): reaktorima je namenjen mehanizam sa garantovanom gornjom granicom cene (strike price) od najviše 100 evra (u evrima iz 2024) po megavatsatu, čime bi država pokrivala razliku kada tržišne cene padnu ispod tog praga.
Međutim, revizori upozoravaju da bi pri cenama struje ispod 70 evra po megavatčasu finansijske potrebe EDF-a porasle do mere koja bi zahtevala dodatne državne injekcije izvan već najavljenih povoljnih zajmova – što bi, imajući u vidu veličinu prjekta, bio ozbiljan finansijski teret.
Udar na javne finansije i dividende
U nepovoljnim scenarijima kretanja tržišnih cena, država bi mogla da bude prinuđena da se odrekne isplate novčanih dividendi tokom perioda izgradnje EPR2 reaktora, što bi u kumulativnom smislu moglo da utiče na putanju javnih finansija sa iznosom do 65 milijardi evra između 2026. i 2040. godine, mada sam mehanizam ugovora za razlika neće imati budžetski uticaj sve dok prvi reaktori ne budu pušteni u rad, što se ne očekuje pre 2038. godine.
Paralelno sa ovim izazovima, podsećamo i da je Evropska komisija je u aprilu pokrenula dubinsku istragu kako bi utvrdila da li planirana državna pomoć za novi nuklearni program je u skladu sa pravilima Evropske unije o državnim subvencijama, dok zvanični Pariz ističe da je cilj projekta jačanje energetske bezbednosti i ispunjenje evropskih ciljeva dekarbonizacije.
Komentar
Ali iako je u pitanju nalaz jedne tradicionalno fiskalno konzervativnee institucije – ipak ocenjujemo da je ovo zaista pomalo uznemirujuća vest za evropsku (odnosno “francusku”) nuklearnu industriju. EPR2 bi trebalo da bude ono što bi se na engleskom zvalo “flagship” nuklearne flote u francuskoj u ovom veku – nastao je redizajnom EPR-a a glavni cilj tog redizajna je pojeftinjanje izgradnje. EPR je, naime, dizajn koji je prepoznat po izuzetnim tehničkim karakteristikama, ali u isto vreme je i izuzetno skup za izgradnju. Reaktor u Flamanvilu je koštao skoro 24 milijarde evra a izgradnja je trajala čak 17 godina. EPR reaktori u Velikoj Britaniji Hinkli point i Sizvel koštaće… pa niko ne zna, ali procene već sada povremeno dodiruju cifre od čak pedeset milijardi. Istinabog, EPR reaktori u Finskoj i Kini su koštali znatno manji generalno su i daleko brže izgrađeni.
Ipak, uzete zajedno, ova vest i najava jednog pretendenta (vrlo verovatno i glavnog pritom) na predsedničku fotelju da će prekinuti daji razvoj upravo EPR2 reaktora (i rasformirati nuklearnu industriju u Francuskoj) – ne zvuče baš najbolje.
Ne zvuče najbolje za Francusku nuklearnu industriju ali ne zvuče najbolje ni za ekološki otisak: zemlje koje su se odlučile za izbacivanje nuklearne energije iz svojih mikseva (Nemačka na primer), imaju u proseku tokom godine ozbiljno veći karbonski otisak od Francuske. Nemačka, otprilike, deset puta veći.
A ne zvuče ponajbolje ni za Srbiju. EPR2 je najverovatnije jedina opcija koja se trenutno nalazi kao realističan izbor za nas – ukoliko se odlučimo da u svoj energetski miks uključimo i nuklearnu energiju. Ukoliko razvoj EPR2 dizajna bude usporen ili zaustavljen – mi ćemo, jednostavno, ostati bez opcija.
Pratićemo ovu situaciju veoma pažljivo.
Izvor: Cour des comptes (Les soutiens de l’État à la production d’énergie) / World Nuclear News
S.A.
