NE Pakš. Foto: Wikimedia

O raskidanju projekta Paks II i pametnim izborima koje moramo da napravimo 

Raskid ugovora o proširenju nuklearne elektrane Paks II sa ruskom državnom korporacijom „Rosatom“ mogao bi Mađarsku izložiti odštetnim zahtevima vrednim više milijardi evra, dok bi istovremeno trajno ugrozio dugoročnu energetsku bezbednost zemlje, upozorio je mađarski nuklearni stručnjak Žolt Harfaš u analizi koju prenosi Hungary Today

NE Pakš. Foto: Wikimedia
NE Pakš. Foto: Wikimedia

Ova objava dolazi u trenutku kada se u mađarskoj javnosti ponovo razmatra sudbina investicije vredne preko 10 milijardi evra, a nakon političkih najava nove vlade na čelu sa Peterom Mađarom o mogućoj reviziji ili prekidu saradnje sa Rosatomom radi usklađivanja sa spoljnopolitičkim smernicama Evropske unije. Stručnjaci podsećaju na primer Finske, gde je kompanija Fennovoima 2022. godine jednostrano raskinula ugovor za izgradnju reaktora VVER-1200, da bi arbitražni tribunal kasnije proglasio to otkazivanje nezakonitim, otvorivši vrata za ogromne kompenzacione zahteve Rosatoma. Pored direktnih finansijskih penala – koji bi obuhvatili naknade za pripremni rad, već proizvedenu opremu i izgubljenu dobit – Mađarska bi, možda još važnije, ostala bez planiranih novih kapaciteta u uslovima kada zavisi od uvoza struje. 

U međuvremenu, projekat Paks II na terenu nastavlja sa realizacijom predviđenih faza. Kompanija ETC Jet (deo grupe Rosatom Service) prošla je zvaničnu reviziju za isporuku simulatora komandne sobe. Analitički simulator treba da bude isporučen na gradilište u decembru 2027. godine, dok je isporuka punog simulatora komandne sobe – verne replike budućeg postrojenja za obuku operatera – planirana za proleće 2028. godine.

Komentar

Ovaj tekst Hungary Today i stručne procene iz Mađarske svedoče upravo o onome o čemu je Nuklearna perspektiva pisala još u momentu kada je na vlast došla nova vlada Petera Mađara umesto Viktora Orbana. Tada su mnogi požurili sa najavama trenutnog raskidanja ugovora sa Rosatomom u ime „usklađivanja“ spoljne politike sa Briselom, dok je i sama nova vlada u Budimpešti najavljivala sveobuhvatnu reviziju projekta.

Međutim, mi smo i tada jasno naglasili da do potpunog prekida najverovatnije neće doći. 

A razlog je jednostavan: kapitalni nuklearni projekti se izuzetno retko i teško raskidaju, a potpuno je neracionalno usklađivati spoljnu politiku na načine koji nanose direktnu i radikalnu štetu sopstvenom energetskom sistemu i državnom budžetu.

A sam tekst u Hungary Today, po našem mišljenju, predstavlja upravo inicijalni oblik stvaranja narativnog okvira za odbranu projekta Paks II od pritisaka kojih sigurno ima – ni najmanje ne sumnjamo da se na novu Mađarsku vladu vrše ogromni protisci da uradi nešto što bi bilo, u suštini, na štetu Mađarske. 

Uzeto sveukupno – čitav slučaj Paks II pokazuje ne samo ogromnu rezilijenciju nuklearnih megaprojekata u odnosu na dnevnopolitičke promene, već i fundamentalnu lekciju “nuklearne diplomatije”: kada se sa nekom državom ili tehnološkim gigantom vežete na projekat koji traje od 60 do 100 godina, odvezivanje je izuzetno teško bez ogromnih posledica. Zato se odluke o izboru tehnološkog partnera moraju donositi izuzetno pametno i odmereno pre donošenja konačnog dogovora – što je poruka i lekcija koju i Srbija mora veoma pažljivo da ima na umu prilikom izbora budućih partnera za svoj nuklearni program.

Izvor: Hungary Today 

S.A.