Foto: Wikimedia

SAD: pokrenut i treći mikroreaktor pre Trampovog roka  

Demonstracioni reaktor Unity, kompanije Deployable Energy, uspešno je dostigao inicijalnu (prvu) kritičnost (“initial criticality”) u Nacionalnom centru za inovacije reaktora (NRIC) u Nacionalnoj laboratoriji Ajdaho (INL). Ovim uspehom, Sjedinjene Američke Države su ispunile ambiciozni predsednički cilj postavljen prošle godine: da sva tri mikrorektora pod autorizacijom Ministarstva energetike (DOE) postignu prvu kritičnost pre 4. jula (jubilarnog 250-og dana državnosti SAD) 2026. godine

Foto: Wikimedia
Foto: Wikimedia

Pre Unity reaktora, ovaj prekretnički korak ostvarila su još dva dizajna: reaktor Mark-0 kompanije Antares Nuclear početkom juna, a ubrzo nakon njega i reaktor Ward 250 kompanije Valar Atomics.

Postizanje kritičnosti znači da je u reaktoru uspostavljena kontrolisana, samoodrživa lančana reakcija. Iako je prva kritičnost postignuta sa jezgrom u punoj veličini, radilo se o eksperimentu na nultoj snazi (tzv. zero-power criticality). 

Sada kada je ovaj prag pređen, sledeća faza za Unity je program faznog testiranja. To uključuje dalju validaciju fizike reaktora, praćenje promena u opterećenju, proveru inherentne bezbednosti i, konačno, povećanje snage. Podaci iz ovih testova poslužiće kao osnova za buduće komercijalno licenciranje i raspoređivanje na tržištu. 

Sa tehničke strane, Unity je zamišljen kao kompaktna „nuklearna baterija” – mikroreaktor moderiran vodom i hlađen gasom (neobično rešenje – dodajemo) snage 1 megavata i dizajniran je da obezbedi pouzdanu energiju bez emisije ugljen-dioksida tamo gde je konvencionalna energetska infrastruktura nedostupna, nepraktična ili ranjiva.

Američki ministar energetike Kris Rajt (Chris Wright) opisao je ovaj uspeh kao „značajnu prekretnicu na vremenskoj liniji koju su mnogi smatrali neostvarivom”, naglasivši da će napredne tehnologije poput ove osigurati poziciju SAD kao lidera u globalnim nuklearnim inovacijama.

Novi regulatorni model

Ono što je sa stanovišta industrije i agilnosti ključno jeste poslovni i regulatorni model koji je omogućio ovako brz razvoj. Jer ovaj program, lansiran u martu ove godine, koristi specifičan mehanizam: umesto konvencionalnog, dugotrajnog procesa licenciranja preko Američke nuklearne regulatorne komisije (NRC), program se oslanja na direktnu autorizaciju Ministarstva energetike (DOE). To omogućava ekspresnu sertifikaciju i izgradnju prvih reaktora te vrste u svrhu demonstracije tehnologije.

Unity je odabran u okviru ovog programa tek u aprilu ove godine i postizanje kritičnosti za svega 150 dana postavilo je potpuno novi standard za brzinu izvršenja u sektoru napredne nuklearne tehnologije.

Komentar: cene političke žurbe  

Ali najveći uspeh ovog projekta – to što je završen za samo 150 dana – postignut je tako što je zaobiđena Nuklearna regulatorna komisija (NRC). Umesto toga, korišćena je direktna autorizacija Ministarstva energetike (DOE) unutar laboratorije u Ajdahu. Mediji koji su ovu vest, pak, preneli – preneli su je potpuno nekritički i sa oduševljenjem koje nas je pomalo, da budemo iskreni, zabrinulo.  

Jer mi podsećamo da NRC postoji sa razlogom – njihovi procesi jesu spori, ali ekstremno rigorozni jer se bave civilnom bezbednošću. U ovom slučaju, izgleda kao da je država sama sebi odobrila projekat (preko DOE) kako bi stigla politički rok koji je potpuno arbitrarno postavio predsednik SAD. Pa se postavlja realno pitanje: da li je brzina stavljena ispred dugoročne regulatorne ozbiljnosti. 

Projekat je očigledno bio pod ogromnim pritiskom da se ispuni „predsednički rok” postavljen još prošle godine. A u nuklearnoj industriji, istorijski gledano, forsiranje rokova zbog političkih poena retko kada donosi dobre rezultate. 

Izvor: World Nuclear News 

S.A.