Jedna od boljih kampanja koje smo videli. Foto: Wikimedia

CANDU reaktori na američkom tržištu: Kompanija AtkinsRéalis pokrenula proces licenciranja u SAD

Kompanija AtkinsRéalis, ekskluzivni nosilac licence za kanadsku CANDU tehnologiju teškovodnih reaktora, formalno je podnela Pismo o namerama Američkoj regulatornoj komisiji za nuklearnu energiju (NRC), čime je zvanično započeo proces licenciranja ove tehnologije u Sjedinjenim Američkim Državama, piše WNN

Jedna od boljih kampanja koje smo videli. Foto: Wikimedia
Jedna od boljih kampanja koje smo videli. Foto: Wikimedia

Ovaj korak označava početak formalnih konsultacija sa američkim regulatorom o ovoj temi – nešto što je najavljeno još pre gotovo godinu dana. Iz ove kompanije sa sedištem u Montrealu ističu da je reč o ključnoj prekretnici u njihovoj strategiji da na tržište SAD plasiraju proverenu nuklearnu tehnologiju velike snage, a sve u cilju podmirivanja masovnog rasta potražnje za strujom koju pokreću data centri, veštačka inteligencija, napredna industrija i opšta elektrifikacija.

Šta je CANDU?

CANDU (Canada Deuterium Uranium) je specifičan kanadski dizajn reaktora pod pritiskom koji kao moderator i rashladno sredstvo koristi tešku vodu. Ključna specifičnost ove tehnologije je u tome što kao gorivo koristi prirodni uranijum, za razliku od većine komercijalnih lakovodnih reaktora koji zahtevaju obogaćeni uranijum i to što imaju mogućnost zamene goriva bez gašenja reaktora (online refueling). Obe ove specifičnosti doprinose realtvivno jeftinom operisanju. 

Naravno: postoji i problem: teška voda je relativno skupa, ali daleko veći problem je u tome što CANDU reaktori nakon oko tridesetak godina rada moraju da prođu kroz kapitalnu revitalizaciju (tzv. retubing), tokom koje se menjaju stotine reaktorskih cevi pod pritiskom unutar kalandrije, što je izuzetno skup i dugotrajan inženjerski poduhvat koji traje i po nekoliko godina.  

Prvi prototip ovog reaktora pušten je u rad još 1962. godine u Kanadi, a do danas su širom sveta izgrađene 34 ovakve jedinice (uključujući svih 17 reaktora koji trenutno rade u Kanadi). CANDU tehnologija je operativna u Rumuniji, Argentini, Južnoj Koreji i Kini, a pored struje, ovi reaktori koproduiraju i medicinske radioizotope – kanadski CANDU reaktori obezbeđuju čak 50% svetskih zaliha kobalta-60, koji se koristi za sterilizaciju medicinske opreme i lečenje raka.

NE Kinšan sa CANDU reaktorima. Foto: Wikimedia
NE Kinšan sa CANDU reaktorima. Foto: Wikimedia

Intelektualna svojina nad ovom tehnologijom pripada Vladi Kanade, a u njeno ime je drži državna korporacija Atomic Energy of Canada Ltd, dok je kompanija AtkinsRéalis njen ekskluzivni proizvođač i vlasnik licence.

Gorivna nezavisnost i punjenje “u hodu”

Za američko tržište primarno se nudi napredni dizajn Enhanced CANDU 6, koji spada u klasu reaktora snage preko 700 megavata. Pored korišćenja prirodnog uranijuma, velika prednost ovog dizajna je mogućnost zamene goriva tokom rada reaktora (online refuelling), što znači da elektrana ne mora da se gasi radi dopune gorivnih elemenata, omogućavajući kontinuiran rad na mreži.

Kompanija je već započela razgovore sa američkim elektroenergetskim kompanijama, državnim vladama i potencijalnim velikim kupcima struje (tzv. anchor power purchasers), uključujući operatore data centara. Fokus je na postojećim nuklearnim lokacijama kako bi se ubrzali rokovi i smanjili rizici izdavanja dozvola (jer za eventualnu izgradnju neuklearne elektrane i sama lokacija mora da dobije čitav niz dozvola).

Ova objava dolazi samo nekoliko dana nakon što je Vlada Kanade predstavila svoju novu nacionalnu nuklearnu strategiju, čiji je jedan od glavnih ciljeva da CANDU tehnologija osvoji najmanje četiri nova međunarodna tržišta do 2040. Godine. 

A SAD je potencijalno ogromno i veoma privlačno tržište. SAD, naime, planira da u budućnosti izgradi čak deset reaktora velikog kapaciteta – i očekuje se da bi njih trebalo da gradi kompanija Vestinghaus kao jedina američka kompanija koja ima kapaciteta za to. Ali je pitanje i da li ima “dovoljno” kapaciteta: reaktori Vogl 3 i 4, u rad pušteni 2023 i 2024, su se gradili više od decenije i jedini su američki nuklearni reaktori koji su pušteni u rad u ovom veku – pa je pitanje da li Vestinghaus ima kapaciteta da isporuči deset nuklearki za SAD, te tu Kanadska kompanija vidi svoju šansu. 

Izvor: World Nuclear News

S.A.