KHNP i Vestingaus: 825 miliona dolara po izvezenom reaktoru
Prema sporazumu koji su KHNP i Kepco potpisali ranije ove godine sa američkom kompanijom Westinghouse kako bi okončali svoj spor oko intelektualne svojine, navodno uključuje klauzulu kojom se zahteva od Koreje da obezbedi Westinghouse-u robu, usluge i autorske honorare u iznosu od 825 miliona dolara za svaki nuklearni reaktor koji Koreja izveze van zemlje u narednih 50 godina, piše Korea JoonAng Daily

Ovaj sporazum je sastavljen u januaru između kompanija KHNP-a, Kepco-a i Westinghouse-a predviđa da KHNP i Kepco moraju da potpišu ugovor o kupovini robe i usluga vredan 650 miliona dolara po reaktoru i da plate 175 miliona dolara tehnoloških autorskih honorara za svaki reaktor prodat u inostranstvu, prema podacima koji su obelodanjeni prošle nedelje. A to bi značilo da proizvodi KHNP-a postaju osetno manje konkurentni na međunarodnom tržištu, gde je njihova niska cena bila ogromna prednost u odnosu na konkurenciju.
Ali to nije sve jer sporazum navodno takođe uključuje uslov kojim se zahteva od korejskih kompanija da prođu Westinghouse-ovu proveru tehnološke nezavisnosti prilikom izvoza nuklearnih tehnologija sledeće generacije, kao što su mali modularni reaktori (SMR), prvenstveno zbog toga što korejske kompanije svoje SMR dizajne razvijaju minijaturizacijom postojećih velikih nuklearnih reaktora prvobitno projektovanih korišćenjem Vestinghausove osnovne tehnologije – što znači da američka firma namerava da proceni da li ti dizajni i dalje spadaju u njenu intelektualnu svojinu.
Inače, ovaj sporazum je postignut dok je Koreja finalizovala ugovor vredan 18,7 milijardi dolara za izgradnju novih reaktora u Dukovanima, u Češkoj Republici. Vestinghaus je tada podneo tužbu i češkom i američkom sudu, tvrdeći da je najnoviji reaktor APR1400 korejskog dizajna kompanije KHNP, koji je trebalo da bude isporučen češkoj, bio zasnovan na njihovoj vlasničkoj tehnologiji, što je poremetilo sporazum.
Kao odgovor, KHNP je započeo pregovore o okončanju pravnog spora, što je na kraju dovelo do rešenja.
Inače što se tiče istorije samog slučaja – Koreja je dizajn o kojem je reč kupila od kompanije Combustion Engineering sedamdesetih godina kada je – uz General Electric, Westinghouse i Babcock & Wilcox – bila jedna od samo četiri američke kompanije koje su se bavile dizajniranjem nuklearnih reaktora. Nakon tehnološkog transfera, Combustion Engineering je osamdesetih i devedesetih kupljen od strane kompanije Vestinghaus te je postao i vlasnik one originalne licence. I dok je KHNP u samoj Koreji je mogao izgraditi neograničen broj reaktora (što je i učinjeno: Južna Koreja ima 26 operativnih reaktora koji obezbeđuju 30% električne energije), problemi su međutim nastali prilikom izvoza tehnologije jer Vestinghaus tvrdi da ugovor o licenci ne podrazumeva izvoz, zbog čega je često dolazilo do pravnih procesa između dve strane, od kojih je onaj koji se tiče Češke samo poslednji u nizu.
A sam sporazum je izazvao žestoku debatu u korejskoj nuklearnoj industriji i pojavile su se kritike da je bivša administracija Jun Suk Jeola potpisala sporazum sa klauzulama o „otrovnoj piluli“ kako bi osigurala češki ugovor. Neki kritičari kažu da je sporazum gubitnički predlog za Koreju, tvrdeći da će velike isplate autorskih prava i obaveze nabavke prema Vestinghausu oštro smanjiti profit Koreje od izvoza nuklearne energije.
Sa lokalnim učešćem koje je obično zagarantovano tokom izgradnje nuklearnih elektrana, udeo korejskih firmi mogao bi postati još manji u prekomorskim projektima. Rok trajanja ugovora od 50 godina takođe dodatno opterećuje korejsku stranu. Zahtev da čak i mali modularni reaktori moraju proći kroz Vestinghausov pregled takođe se smatra dugoročnom preprekom. Jer iako još nije komercijalizovano, očekuje se da će globalno tržište SMR-a znatno porasti do 2040. godine.
Međutim, mnogi takođe tvrde da je taj potez bio neizbežan, s obzirom na to koliko je češki sporazum bio blizu završetka. Da je Vestinghaus, koji podržava Ministarstvo energetike SAD, nastavio da blokira ugovor, ceo sporazum je mogao da propadne avrlo verovatno bi se slično desilo i sa bilo kojim izvoznim drugim ugovorom. Brzo rešavanje sukoba smatrano je racionalnim izborom, jer bi neuspeh u tome mogao imati ozbiljne posledice po drugi korejski nuklearni izvoz.
Neki takođe tvrde da bi saradnja sa Vestinghausom mogla koristiti korejskom nuklearnom ekosistemu. Iako Vestinghaus poseduje originalnu tehnologiju i izgradio je, tvrdi Korea JoonAng Daily, prvu komercijalnu nuklearnu elektranu na svetu pedesetih godina prošlog veka – mada mi podsećamo da je prva komercijalna nuklearna elektrana izgrađena i puštena u rad u Sovjetskom Savezu – njegov kapacitet za snabdevanjem novim proizvodima je smanjena poslednjih decenija od kako je ova industrija usporila svoj razvoj.
„Partnerstvo sa Vestinghausom je neizbežno za korejske nuklearne firme“, rekao je izvor iz industrije koji je želeo da ostane anoniman a prenosi Korea JoonAng Daily. „Sa obećanjem američkog predsednika Donalda Trampa da će učetvorostručiti broj nuklearnih reaktora u Sjedinjenim Državama, ovo bi takođe moglo da otvori vrata korejskim kompanijama da uđu na američko tržište“ naveo je neimenovani izvor.
„Možda postoje neki razočaravajući aspekti sporazuma sa Vestinghausom“, rekao je profesor nuklearnog inženjerstva, koji je želeo da ostane anoniman. „Ali ugovor na 50 godina može se prilagoditi u zavisnosti od budućeg razvoja događaja. Koreja bi trebalo da održi saradnju sa Vestinghausom, a istovremeno da napreduje sa nezavisnim razvojem tehnologije.“
Sam KHNP je za sada odbio da komentariše detalje koji su procureli u javnost.
Izvor: Korea JoonAng Daily
S.A.
