Dijagram gasne centrifuge. Foto: Wikimedia

Postrojenja za obogaćivanje uranijuma 

Pošto su se u javnosti pojavile razne spekulacije, dajemo kratko upoznavanje sa razlikom između nuklearnih postrojenja, nuklearnih energetskih postrojenja i postrojenja za obogaćivanje uranijuma 

Dijagram gasne centrifuge. Foto: Wikimedia
Dijagram gasne centrifuge. Foto: Wikimedia

Podsetimo da je tokom noći 13. juna Izrael gađao postrojenje za obogaćivanje uranijuma u Natanzu te da je predsednik međunarodne komisije za atomsku energiju potvrdio da je došlo do oslobađanja nuklearnog materijala ali da je oslobađanje lokalizovano na sam objekat i da je primarna opasnost toksikološka a ne radiološka. 

Postrojenje u Natanzu je postrojenje za obogaćivanje uranijuma i valja notirati da postoji razlika između nuklearnog postrojenja za obogaćivanje uranijuma, postrojenja za dobijanje energije i postrojenja za dobijanje plutonijuma. 

Postrojenja za obogaćivanje uranijuma se koriste ne bi li se kroz industrijski proces povećala koncentracija fisilnog uranijumovog izotopa U235, kojeg u prirodnom uranijumu ima oko 0,3%. Da bi se to postiglo, jedinjenje uranijuma u gasovitom stanju (uranijumheksafluorid) se pumpa u centrifuge – valjkaste cilindre koji se okreću velikom brzinom. Mala razlika između masa dva izotopa zato čini da postoji malo veća verovatnoća da se prilikom ovog centrifugiranja dva izotopa nađu na različitim pozicijama unutar centrifuge pa ime i minimalno različita koncentracija dva izotopa u “centru” i na “periferiji” centrifuge. 

Međutim, pošto je povećanje koncentracije u jednoj centrifuge minimalno, potrebno je ovaj proces ponoviti mnogo puta da bi se dobila željena koncentracija, pa se ove centrifuge vezuju u takozvane kaskade gde su stotine centrifuga povezane jedna sa drugom. 

Foto: World Nuclear News
Centrifuge povezane u kaskade. Foto: World Nuclear News

Tako se minimalno obogaćeniji koncentrat se izdvaja i dalje pumpa u “sledeću” centrifugu u redu, dok se onaj minimalno slabije obogaćeni (takozvani “rep” (“tail”)) vraća u prethodnu. Na samom kraju ovog sporog procesa dobija se koncentrat željenog obogaćenja (4-5% za reaktore sa vodom pod pritiskom ili više od 80% ili čak 90% obogaćenja koliko je potrebno za nuklearno oružje) dok se kao gorepomenuti rep javlja osiromačeni uranijum koji može da se koristi za druge svrhe. 

Nuklearno postrojenje za obogaćivanje uranijuma, zato, nema fisione proizvode koji su glavni izvor zračenja i “radijacije” o ovi se fisioni proizvodi mogu naći samo na mestima gde dolazi do fisije i lančane reakcije – a to su nuklearni reaktori (koji mogu biti različitih dizajna pa se koristiti za dobijanje energije ili za dobijanje materijala za plutonijumsko oružje). 

A u zvaničnom saopštenju IAEA smo saznali da takva nuklearna postrojenja nisu gađana. 

S.A.