Akuju u izgradnji. Foto: Wikimedia

Završeno zavarivanje primarnog prstena na drugom bloku NE Akuju u Turskoj

Kompanija Akkuyu Nuclear JSC, podružnica ruske državne korporacije Rosatom, završila je zavarivanje glavnog cirkulacionog cevovoda na drugom bloku nuklearne elektrane Akuju u Turskoj. Spajanjem reaktora, parogeneratora i glavnih cirkulacionih pumpi u celinu, drugi blok prve turske nuklearne elektrane uspešno je prošao jednu od najvažnijih i najzahtevnijih faza u izgradnji reaktorskog postrojenja

Akuju u izgradnji. Foto: Wikimedia
Akuju u izgradnji. Foto: Wikimedia

Proces zavarivanja trajao je 73 dana i obuhvatio je 32 cevna spoja na cevovodu ukupne dužine 150 metara i debljine zidova od 70 milimetara. Svi spojevi su podvrgnuti visokotemperaturnoj obradi i unutrašnjem površinskom premazivanju radi zaštite od korozije, nakon čega su primenjene stroge metode kontrole kvaliteta, uključujući ultrazvučna i radiografska ispitivanja.

Generalni direktor Akkuyu Nuclear JSC, Sergej Buckih, istakao je da je zavarivanjem ovog cevovoda u potpunosti formiran primarni krug drugog bloka. Time su stvoreni preduslovi za nastavak montaže pratećih cevovoda, kao i za pripremu predstojećih ispitivanja i puštanja u rad.

Podsećanja radi, elektrana Akuju gradi se na osnovu međudržavnog sporazuma Turske i Rusije iz 2010. godine po specifičnom BOO modelu (Build-Own-Operate — izgradi, poseduj, upravljaj), gde je Rosatom ne samo izvođač radova već i većinski vlasnik elektrane. Na lokaciji se simultano grade četiri reaktora tipa VVER-1200 ukupne snage 4.800 megavata, a očekuje se da će po završetku elektrana pokrivati oko 10% ukupnih potreba Turske za električnom energijom. Prvi blok bi, prema planovima, trebalo da bude priključen na mrežu tokom ove godine. 

Pored Akujua, Turska planira izgradnju još dve velike elektrane (lokacije Sinop i Trakija), kao i postavljanje malih modularnih reaktora (SMR) ukupne snage do 5 GWe do 2050. godine. 

Komentar 

Tehnički napredak na drugom bloku Akujua stoji kao neka vrsta dokaza Rosatomove inženjerske efikasnosti na samom gradilištu, ali ovaj projekat istovremeno oslikava kompleksno okruženje u kojem se posebno ruska nuklearna industrija danas nalazi. 

Jer Rosatom se nalazi pod višestrukim pritiscima: iako je nuklearni sektor dugo bio pošteđen direktnih i obuhvatnih sankcija Zapada zbog visoke zavisnosti mnogih zemalja od ruskog goriva i tehnologije, Rosatomovi međunarodni projekti trpe sve veće indirektne pritiske. Oni se prvenstveno odnose na komplikacije u međunarodnom platnom prometu, nabavci zapadnih komponenti (poput opreme za upravljačke sisteme i turbina koje su prvobitno bile ugovorene sa evropskim proizvođačima) i usporavanje logističkih lanaca snabdevanja. Takođe, tu stoji i pitanje ostalih vrsta geopolitičkih igrarija – pa podsećamo da se Rosatomovi projekti u Mađarskoj i Egiptu vrlo često kritikuju i napadaju – što opravdano, što neopravdano – što od strane medija, što od strane administracija

Izvor: World Nuclear News

S.A.