Nuklearna elektrana u Kursku. Foto: Vikimedia

Vojne operacije blizu nuklearne elektrane “Kursk”

Ukrajinske jedinice se nalaze nekoliko desetina kilometara od nuklearne Kursk, elektrane koja nema snažnu zaštitnu strukturu 

Nuklearna elektrana u Kursku. Foto: Vikimedia
Nuklearna elektrana u Kursku. Foto: Vikimedia

Ukrajinska vojska je pre dva dana pokrenula ofanzivna dejstva na teritoriji Rusije – u pravcu ruskog grada Kursk, grada gde je locirana jedna od sedam preostalih reaktora ovog tipa. Do sada je poznato da su se u obližnjem gradu i samo nekoliko kilometara od same elektrane čule eksplozije, što je preneo i Njzvik kao i da je ruska vojska rasporedila dodatne snage oko nuklearne elektrane, što je javila agencija Anadolu.  

A nuklearne elektrane ovog tipa nemaju čelično betonsku strukturu (containment building) oko reaktora koja bi ga zaštitila od eventualnih napada. 

Ovaj tip reaktora je razvijen u sovjetskom savezu šezdesetih i sedamdesetih i drugačijeg su dizajna od reaktora koji su trenutno u upotrebi koji koriste laku vodu kao moderator i kao fluid za hlađenje, jer u RBMK reaktorima moderaciju vrše grafitni blokovi kroz koje prolaze kanali sa vodom i nuklearnim gorivom. To je bio problem zbog toga što u slabo verovatnom slučaju gubitka vode za hlađenje ne dolazi do smanjenja reaktivnosti reaktora – poznato kao pozitivni koeficijent praznine (positive void coefficient), što je činilo ovaj reaktor nestabilnim u određenim režimima rada. A to je i uzrokovalo nesreću 1986 godine. 

Deo ovih poroblema je rešen neposredno nakon ove nesreće – ali jedan problem nije rešen: pošto se voda za hlađenje mora individualno dovesti do svakog kanala u kojem se nalazi nuklearno gorivo, RBMK reaktori imaju gustu mrežu cevi koju nije moguće smestiti u jednu građevinsku strukturu – kao što je to moguće u reaktorima koji imaju jednu reaktorsku posudu (to bi bila većina reaktora koji su trenutno u upotrebi). Pa zato RBMK reaktori nemaju čelično betonsku strukturu koja bi i sprečila oslobađanje radioaktivnog materijala ali i zaštitila reaktor od spoljnih uticaja – pa i vojnih operacija. 

Koliko su betonsko čelične strukture bezbedne, pokazuje nuklearna elektrana u Zaporožju koja se u rukama Rusije nalazi od početka vojnih operacija i koja je ostala bezbedna i pored vonih operacija koje su se u njenoj okolini vodile tokom poslednjih dve i po godine. 

To, međutim, ne bi bio slučaj sa nuklearnom elektranom Kursk i vojne operacije u njenoj blizini bi bile znatno opasnije. 

S.A.