Foto: Wikimedia

Energetska glad data centara: do kraja godine trošiće trećinu ukupne struje u Irskoj

Na elektroenergetskoj mreži Irske odvija se tiha kriza sa ozbiljnim ekonomskim posledicama po građane. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), data centri će do 2026. godine konzumirati čak 32% ukupnog snabdevanja električnom energijom u Irskoj, prenosi Wattcharger 

Foto: Wikimedia
Foto: Wikimedia. Flickr, SteveFE at https://www.flickr.com/photos/69699465@N00/130192780. It was reviewed on 3 April 2007 by FlickreviewR, licensed under the terms of the cc-by-2.0.

To znači da će skoro jednu trećinu ukupno proizvedene struje u zemlji trošiti šačica industrijskih postrojenja za skladištenje globalnih podataka i pokretanje modela veštačke inteligencije (AI).

Poređenja radi, svih 2.000.000 irskih domaćinstava zajedno trošiće približno istu količinu električne energije kao i ovi data centri (oko 35%). Međutim, dok građani plaćaju približno 0,36 evra po kilovat-času, data centri struju plaćaju svega 0,19 evra po kilovat-času, što je manje od polovine cene za stambeni sektor.

U Dablinu je situacija još ekstremnija, gde data centri već sada čine oko 50% potražnje za električnom energijom u celom regionu. Zbog tako akutnih ograničenja mreže, nova priključenja se suočavaju sa višegodišnjim odlaganjima.

Subvencionisanje mrežarine na teret građana

Razlika u ceni struje ne potiče samo od popusta na količinu, već je direktna posledica političkih odluka u vezi sa mrežarinama za održavanje infrastrukture, pa tako građani plaćaju 0,076 evra po kilovat-času za mrežarinu, dok data centri, uprkos tome što radikalno opterećuju infrastrukturu, plaćaju svega 0,007 evra po kilovat-času.

A analize iz februara 2026. godine pokazuju da prosečno irsko domaćinstvo zapravo efektivno subvencioniše troškove električne energije za data centre. Pri prosečnoj potrošnji od 4200 kilovat-časova godišnje, građani plaćaju 1512 evra, dok bi po cenama koje važe za data centre taj račun iznosio 840 evra. To je razlika od 672 evra godišnje na štetu potrošača iz stambenog sektora.

Ugrožena stabilnost sistema i novi regulatorni zid

Operator prenosnog sistema EirGrid u svojoj zvaničnoj proceni adekvatnosti resursa upozorava da će potražnja za strujom premašiti kapacitete snabdevanja tokom vršnih perioda u opsegu od 2026. do 2028. godine. Glavni uzroci ove nestabilnosti su:

  • Godišnji rast potražnje data centara za novih 200 do 400 megavata snage;
  • Ubrzana elektrifikacija saobraćaja (preko 212.000 električnih vozila na putevima u martu 2026. godine);
  • Kašnjenja u projektima obnovljivih izvora energije.

Kao odgovor na ovu krizu, Regulatorna komisija za komunalne usluge (CRU) uvela je strogo pravilo prema kojem svi data centri kapaciteta od 1 megavoltampera (MVA) ili više moraju dokazati da se najmanje 80% njihove godišnje potražnje za električnom energijom pokriva iz novih, sopstvenih obnovljivih izvora.

Komentar

A mi ovu vest izdvajamo kao školski primer onoga o čemu na Nuklearnoj perspektivi konstantno pišemo – energetskom otisku veštačke inteligencije i digitalizacije, koji se u javnosti često posmatra kao „čist” i virtuelan. Slučaj Irske nam kristalno jasno pokazuje kako masovna izgradnja data centara u praksi dovodi do direktnog sukoba interesa između tehnoloških giganata i lokalnog stanovništva oko ograničenih kapaciteta prenosne mreže.

Zapravo, u Irskoj je situacija dovedena do apsurda: industrija koja troši trećinu struje u državi plaća mrežarinu koja je čak 10 puta niža od one koju plaćaju građani, čime se trošak rasta AI infrastrukture faktički prebacio na račune običnih domaćinstava. 

Sveukupno – ovo nas zapravo i ne iznenađuje previše: Irska je poslednjih deceniju i po važila za ekonomsko čudo i njen se ekonomski model – liberalizacija uslova poslovanja za velike tehnološke kompanije – vrlo često navodila kao “formula uspeha” te se vrlo često čak i podmetala pod nos onim društvima koje ovakve trendove ipak nisu previše orno prihvatali. E pa izgleda da zaista nema besplatog ručka te da “formula uspeha” izgleda ipak ima svoju ozbiljnu cenu te sada vidimo da je jedna od tih cena – nestabilnost energetskog sistema i nedostupnost električe energije za stanovništvo. 

Ovaj irski scenario je ujedno i ozbiljna opomena za zemlje našeg regiona, uključujući i Srbiju, koje agresivno promovišu izgradnju državnih i privatnih data centara i razvoj AI infrastrukture, a da pritom u svojim dugoročnim energetskim strategijama uopšte nemaju realne proračune o tome iz kojih kapaciteta će se ta „energetska glad” namiriti – a još manje na koji će način.

Izvor: Wattcharger 

S.A.