Krško. Foto: Wikimedia

Pupin Inicijativa: izgradnja javnog poverenja pre izgradnje reaktora – zašto je Srbiji potreban Zakon o nuklearnoj transparentnosti

Nakon što je u novembru 2024. godine Narodna skupština ukinula tridesetpetogodišnji moratorijum na izgradnju nuklearnih elektrana, Srbija je zakoračila u proces priprema za povratak civilnoj nuklearnoj energiji. Ipak, u novoj analizi koju potpisuju Vuk Velebit, Aleksa Jovanović i Petar Ivić iz Pupin Inicijative upozorava se da se celokupan dosadašnji zamah usmerio isključivo na tehnička pitanja – izbor dobavljača, tip reaktora, finansiranje i lokaciju. Autori naglašavaju da nijedna država nije uspela da razvije nuklearni program samo na osnovu inženjeringa, već su institucije, regulatori i sistemi informisanja javnosti bili ti koji su omogućili da se reaktori finansiraju, licenciraju i uživaju dugoročno poverenje

Krško. Foto: Wikimedia
Krško im Vestinghausov reaktor. Foto: Wikimedia

Analizirajući institucionalni jaz u zemlji, autori ističu da su postojeći Zakon o radijacionoj i nuklearnoj sigurnosti i bezbednosti iz 2019. godine, kao i regulatorno telo SRBATOM, projektovani za medicinske i industrijske primene radijacije, a ne za veliki elektroenergetski program, zbog čega nemaju uspostavljen okvir za javno informisanje i učešće građana. Kao model se uzima Francuska, koja je još 2006. godine usvojila Zakon o transparentnosti i sigurnosti u nuklearnoj oblasti (TSN), definišući pravo na informisanje, stvarajući nezavisna regulatorna tela (danas integrisana u ASNR) i uspostavljajući Visoki komitet za transparentnost. U toj arhitekturi, Institut za nuklearne nauke „Vinča”, sa preko 500 istraživača i 75 godina tradicije, predstavlja prirodni naučni oslonac i temelj buduće transparentnosti u zemlji.

Glavne preporuke Pupin Inicijative nalažu da se Zakon o nuklearnoj transparentnosti i javnom poverenju usvoji pre nego što se izabere konkretan tehnološki partner, kako bi pravni okvir oblikovao nabavke i javnu debatu umesto naknadnog rešavanja problema. Pored toga, predlaže se da se Institut Vinča zakonski i u praksi proglasi nacionalnim centrom za naučnu komunikaciju, nezavisnu ekspertizu i obrazovanje kadrova, kao i da se formira permanentni Nuklearni savet za transparentnost po uzoru na francuski model, koji bi na jednom mestu okupio predstavnike Vinče, SRBATOM-a, univerziteta, civilnog društva i resornog ministarstva. Na kraju, autori naglašavaju važnost toga da komunikaciju sa javnošću vode istraživači i naučnici kroz nacionalnu obrazovnu kampanju, umesto isključivo političkih aktera.

Izveštaj zaključuje da se reaktori mogu kupiti na tržištu, ali se javno poverenje mora graditi strpljivo i sistematski – pre nego što se izlije i prvi kubik betona.

Takt u originalu možete pročitati i na sajtu Pupin Inicijative. 

Izvor: Pupin Initiative 

S.A.