Marija Deurić u Avinjonu: Srbija mora da odgovori na neka temeljnija pitanja i pre izbora tehnologije i partnera
Direktorka predstavništva državne korporacije „Rosatom“ u Srbiji, Marija Deurić, istakla je ključne aspekte tehnološkog liderstva i perspektive razvoja nuklearnih programa, sa posebnim osvrtom na poziciju Srbije. Prema njenim rečima, Srbija nije novajlija, ali pred njom se nalaze kompleksne odluke na koje će morati da odgovori pre nego izabere konkretnu tehnologiju

Govoreći na centralnom panelu posvećenom nuklearnoj renesansi i međunarodnoj saradnji, Deurić se posebno dotakla izazova sa kojima se suočavaju zemlje koje tek uvode ili obnavljaju nuklearni program (Eng: newcomer countries). Povodom situacije u Srbiji nakon ukidanja moratorijuma 2024. godine, naglasila je da stvaranje realnog nacionalnog potencijala zahteva jasne odgovore na ključna pitanja pre izbora samog reaktora ili tehnološkog partnera:
„Pre nego što se izabere reaktor ili tehnološki partner, neophodno je odgovoriti na ključna pitanja: zašto nam je potrebna nuklearna energija, koja snaga odgovara našoj mreži, kako ćemo je finansirati, ko će upravljati elektranom i ko će imati znanje za rukovođenje ovim programom u narednih 60 ili 80 godina. Uloga globalnog partnera nije u stvaranju zavisnosti, već u pružanju pomoći da se izbegnu greške, ali vlada te zemlje mora ostati gospodar procesa“, ukazala je Deurić.
Ona je podsetila na istorijske temelje koje Srbija već poseduje kroz tradiciju Instituta „Vinča“ i nauk Pavla Savića, naglasivši da Srbija nije potputni novajlija u nuklearnoj nauci: „Izažov nije u zameni sopstvene pameti stranim iskustvom, već u objedinjavanju univerziteta, instituta i privrede u snažan domaći ekosistem. Tehnologija se može uvesti, ali se 20-godišnje iskustvo ne može nadoknaditi za dve godine.“
Inače, njena poruka dolazi sa Međunarodnog kongresa mladih stručnjaka nuklearnog sektora (IYNC 2026) u Avinjonu, koji je pod sloganom „Lanac promena“ okupio stručnjake iz više od 50 zemalja i koji je otvoren uz učešće generalnog direktora IAEA Rafaela Grosija.
A pored Srbije, Deurić je govorila i o samoj kompaniji čiji je predstavnik, pa je tako – predstavljajući kapacitete Rosatoma – navela i da ova korporacija trenutno gradi 28 od ukupno 32 nuklearna energobloka koji se izvoze širom sveta, što čini skoro 90% globalnog izvoznog tržišta izgradnje nuklearnih elektrana. Pored toga, istakla je projekat u Uzbekistanu kao jedini na svetu koji kombinuje reaktore male i velike snage, kao i napredak ka potpunom zatvaranju nuklearnog gorivnog ciklusa. Ona je definisala i savremenu tehnološku autonomiju ne kao puko samostalno pravljenje svake komponente, već kao sposobnost države da razume svoj izbor, kontroliše program i ravnopravno pregovara sa partnerima.
Komentar
Poruke izrečene u Avinjonu pogađaju u samu srž izazova sa kojim se Srbija suočava – ali i onoga čime se Nuklearna Perspektiva bavi.
Odluka o ukidanju moratorijuma i deklarativna opredeljenost za nuklearnu energiju bezvredne su ukoliko se paralelno ne pristupi sistemskoj obnovi domaće kadrovske i naučne baze. Prebacivanje težišta na stvaranje domaćeg obrazovnog i naučnog “ekosistema“ i jačanje institucionalnog znanja jeste jedini put da Srbija u potencijalne pregovore sa bilo kojim tehnološkim partnerom – bilo da je reč o Rosatomu, EDF-u, KHNP-u ili nekom četvrtom dobavljaču – uđe kao suvereni investitor, a ne samo kao pasivni kupac tehnologije.
Izvor: Rosatom
S.A.
