JEK2: da li će biti saradnje Hrvatske i Slovenije?
Kako piše Novi list, Slovenija je ponudila Hrvatskoj četvrtinu vlasničkog udela u novoj nuklearnoj elektrani Krško (JEK2). Kancelarija premijera Slovenije i Gen energija su odgovarili da Slovenija “nije dala nikakvu zvaničnu ponudu”
Prema medijima u Hrvatskoj, Slovenija je navodno poslala Hrvatskoj zvanični predlog za partnerstvo u izgradnji nove nuklearne elektrane u Krškom (JEK2) a navodni je predlog znatno manje povoljan za Hrvatsku od trenutnog načina upravljanja nuklearnom elektranom Krško, u kojoj obe strane imaju po 50% vlasničkog udela.
Prema navodnom novom predlogu, Hrvatskoj je ponuđeno četvrtinu udela u budućoj nuklearnoj elektrani i bez prava odlučivanja. Druga četvrtina bi pripala državnoj Gen energiji, dok bi slovenačka država dobila 51% udela, piše Novi list.
U suštini, to bi značilo mnogo manji uticaj na poslovanje nego što južni susedi imaju u sadašnjoj kompaniji NEK, koja upravlja jedinim operativnim blokom nuklearne elektrane u Krškom. Trenutno je vlasništvo nad kompanijom podeljeno: 50 odsto je u vlasništvu Gen energije, a 50 odsto Hrvatske elektroprivrede (HEP), kompanijom rukovodi generalni direktor Gorazd Pfajfer, a Hrvatska ima člana uprave i Hrvatska “poseduje” polovinu proizvedene električne energije.
Kako izveštava Novi list, prema novom predlogu, Hrvatska zapravo ne bi ni koristila električnu energiju proizvedenu u Krškom, već bi, u skladu sa svojim suvlasničkim udelom, dobijala četvrtinu profita od prodaje električne energije na isključivo slovenačkom tržištu. Prema navodima hrvatskih medija, Hrvatska bi trebalo da odgovori na slovenački predlog do kraja septembra ili najkasnije do početka oktobra.
Ipak, kabinet premijera Slovenije je u odgovoru na pitanja hrvatskih medija je negirao da je poslata ikakva zvanična ponuda. „Slovenija nije dala nikakvu zvaničnu ponudu Hrvatskoj za suinvestiranje u projekat JEK2“ veoma se precizno tvrdi iz kabineta Roberta Goloba.
Gen Energija je takođe negirala bilo kakvu ponudu, bilo hrvatskoj državnoj elektroenergetskoj kompaniji HEP ili hrvatskoj državi ili drugim potencijalnim zainteresovanim stranama jer „državna kompanija Gen Energija nema mandat da pokreće takve inicijative u ime Republike Slovenije“. Ali je dodato da u skladu sa rezolucijom o dugoročnoj mirnodopskoj upotrebi nuklearne energije u Sloveniji GEN Energija podržava zajedničko ulaganje u projekat.
Ali Hrvatski mediji su navodnu ponudu nazvali “maćehinskom”: a prvi je epitet upotrebio predsednik Hrvatskog nuklearnog društva, Davor Grgić, koji je za Novi list rekao da bi Hrvatska trebalo da odbije takav predlog. Dodao je da bi bilo bolje da Slovenci ponude prethodni način upravljanja nuklearnom elektranom, u kojem je svaka strana koristila proizvedenu električnu energiju kako je želela. Ne treba nam profit od prodaje električne energije, kazao je Grgić, potrebna nam je električna energija koju vlada zatim može da koristi, na primer kao subvencionisani izvor energije za socijalno ugrožene i slično.
Ono što je nas najviše zainteresovalo je gorepomenuta formulacija – “Hrvatska ne bi koristila električnu energiju proizvedenu u Krškom, već bi, u skladu sa svojim suvlasničkim udelom, dobijala četvrtinu profita od prodaje električne energije na isključivo slovenačkom tržištu” – za koju tumačimo da ponajpre reflektuje procene budućih potreba Slovenije za električnom energijom, posledično i potrebe regiona, a na kraju krajeva i globalne zajednice. Nuklearna elektrana Krško, naime, sa svojih 700 megavata obezbeđuje oko četvrtine električne energije za Sloveniju i 15% za Hrvatsku. A budući projekat JEK2 bi trebalo da bude reaktorska jedinica snage do 2400 megavata bi, u slučaju da “Hrvatska ne koristi električnu energiju” svu električnu energiju isporučivala isključivo slovenačkom tržištu.
Stoga ne bi trebalo ni da začudi to što i sama Hrvatska već neko vreme najavljuje i razmatra izgradnju svoje nuklearne elektrane, pa je tako u februaru sazvana radna grupa za izradu zakona o nuklearnoj energiji, gde je najavljeno da Hrvatska planira izgradnju malih modularnih reaktora, što bi se moglo dogoditi za deset godina.
Izvor: Forbes/Novi List
S.A.