Foto: Wikimedia

Indijski gigant Tata Power u trci za male modularne reaktore

Izvršni direktor kompanije Tata Power Pravir Sinha potvrdio je akcionarima da ovaj privatni energetski gigant ubrzava planove za razvoj malih modularnih reaktora (SMR). Kompanija trenutno, u saradnji sa državnom nuklearnom korporacijom NPCIL, izrađuje detaljne projektne izveštaje za dva reaktora snage od po 220 megavata, koji bi mogli biti završeni u roku od šest meseci 

Foto: Wikimedia
Foto: Wikimedia

Tokom predstavljanja kvartalnih finansijskih rezultata, Sinha je otkrio da Tata Power već sarađuje sa vladama tri savezne indijske države (prema medijskim izveštajima, u pitanju su Madja Pradeš, Gudžarat i Odiša) gde je identifikovano zemljište za potencijalne nuklearne projekte. Na tim lokacijama trenutno se sprovode detaljne geotehničke studije terena.

Tata Power je jedna od šest moćnih privatnih kompanija koje su odgovorile na poziv države za finansiranje i izgradnju flote takozvanih Bharat Small Reactors (BSR). Pored Tate, u ovaj nuklearni konzorcijum ušli su i Hindalco Industries, Jindal Steel & Power, Reliance Industries, JSW Energy i Adani Power.

Ove kompanije su već identifikovale 16 potencijalnih lokacija u šest saveznih država. Sam model Bharat Small Reactor (BSR) opisan je kao kompaktni reaktor pod pritiskom sa teškom vodom (PHWR) od 220 MWe, koji je posebno prilagođen za namensku, industrijsku upotrebu unutar velikih fabričkih i energetskih kompleksa (captive use).

Inače, Tata Power je jedna od najvećih integrisanih energetskih kompanija u Indiji, sa portfoliom od preko 17,5 gigavata iz obnovljivih izvora i oko 8,9 gigavata iz termoelektrana, a ujedno je i jedan od najvećih privatnih distributera struje u zemlji.

Ulazak kompanije Tata Power u nuklearni biznis je direktna posledica novog zakonskog okvira u Indiji i jasan pokazatelj u kom pravcu se kreće globalna industrija malih modularnih reaktora. Model Bharat Small Reactor nije osmišljen da puni državnu elektromrežu, već da služi za namensku industrijsku upotrebu privatnih megakorporacija.

Ipak, ovaj prodor privatnog kapitala u sektor koji je tradicionalno bio pod strogim monopolom države ponovo otvara ključna pitanja bezbednosne kulture i dugoročne odgovornosti: državna korporacija NPCIL zadržava ulogu tehničkog partnera, operativno upravljanje i vlasništvo nad reaktorima od strane privatnih konglomerata poput Tate ili Adanija zahtevaće drastično jačanje nezavisnog regulatornog nadzora. Indijski eksperiment sa privatnim SMR-ovima biće ključni test za globalno tržište: može li se nuklearna bezbednost uspešno pomiriti sa logikom privatnog profita i korporativne agilnosti. 

Ali će se postaviti i pitanja potprošnje energije – privatizovana energetska infrastruktura ima svoj prioritet i taj je prioritet profitabilnost poslovanja. U tim okolnostima, eventualni društveni benefiti morali bi da “sednu na zadnje sedište” – što postavlja ključno pitanje: za koga proizvodimo energiju? 

Izvor: World Nuclear News

S.A.