Međunarodna agencija za atomsku energiju. Foto: Wikimedia

Izveštaj IAEA beleži trendove u nuklearnoj industriji 

Međunarodna agencija za atomsku energiju tvrdi da je potrebno prevazići probleme finansiranja nuklearnih projekata kako bi nuklearna energija igrala važnu ulogu u budućem energetskom pejzažu

Međunarodna agencija za atomsku energiju. Foto: Wikimedia
Međunarodna agencija za atomsku energiju. Foto: Wikimedia

Izveštaj pod nazivom “Put u novu eru za nuklearnu energiju”, daje opširni pregled situacije sa nuklearnom energijom u svetu i analizira faktore u njenom razvoju, izgradnji i finansiranju. Takođe, izveštaj prikazuje i dugoročnu perspektivu za nuklearnu energiju. Konkretno, ovaj izveštaj tvrdi da uz kontinuirane inovacije, dovoljnu podršku vlade i nove poslovne modele, mali modularni reaktori (SMR) mogu igrati ključnu ulogu u eventualnoj “novoj eri” nuklearne energije.

Prema IEA, interesovanje za nuklearnu energiju je na najvišem nivou od naftne krize 1970-ih: podrška proširenju upotrebe nuklearne energije sada postoji u više od 40 zemalja. Trenutno su u izgradnji oko 63 nuklearna reaktora, što predstavlja više od 70 gigavata kapaciteta, što je jedan od najviših nivoa od 1990. Pored toga, u poslednjih pet godina donete su odluke da se produži radni vek za više od 60 reaktora širom sveta, što je skoro 15% ukupne nuklearne flote na svetu. Godišnje investicije u nuklearnu energiju – kako za nove elektrane tako i za produženje životnog veka postojećih – porasle su za skoro 50% u tri godine od 2020. godine, premašivši 60 milijardi dolara.

U izveštaju se takođe navodi da inovacije u nuklearnim tehnologijama pomažu u pokretanju novih projekata, pa tako izveštaj beleži da mali modularni reaktori izazivaju sve veće interesovanje privatnog sektora, te zaključuje da bi uvođenje SMR-a moglo dovesti do nižih troškova finansiranja novih instalacija. Uz odgovarajuću podršku mali modularni reaktori bi mogli da dostignu instaliranu snagu od 80 gigavata do 2040. godine, što bi predstavljalo oko 10% ukupnih nuklearnih kapaciteta u svetu. Međutim, uspeh tehnologije i brzina usvajanja zavisiće od sposobnosti industrije da smanji troškove do 2040. godine na sličan nivo kao kod velikih hidroelektrana i projekata vetra na moru (oko 60-80 dolara po megavatčasu).

Izveštaj tvrdi i da je za povećanje nuklearnih kapaciteta potrebno obezbediti i novu investicionu strukturu koja bi bila prilagođena specifičnostima nuklearne energije. Pa tako procenjuje da bi se godišnje investicije morale udvostručiti na 120 milijardi dolara već do 2030 i tvrdi da se za ovakav obim ulaganja širenje nuklearne energije ne može oslanjati isključivo na javne finansije, beležeći najnovije interesovanje privatnog sektora za nuklearnu energiju. 

Izveštaj takođe notira i da je za budući razvoj nuklearnog sektora potrebna i veća raznolikost lanca snabdevanja i tvrdi da je proizvodnja uranijuma koncentrisana u četiri zemlje, koje zajedno čine više od tri četvrtine svetske proizvodnje uranijuma iz rudnika. 

S.A.