{"id":635,"date":"2024-08-05T09:40:26","date_gmt":"2024-08-05T09:40:26","guid":{"rendered":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/?p=635"},"modified":"2024-08-05T11:40:35","modified_gmt":"2024-08-05T11:40:35","slug":"core-catcher-dostavljen-u-paks-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/2024\/08\/05\/core-catcher-dostavljen-u-paks-2\/","title":{"rendered":"\u201cCore catcher\u201d dostavljen u Paks 2"},"content":{"rendered":"\n

Fizi\u010dki najve\u0107a komponenta budu\u0107eg nuklearnog postrojenja Paks 2 – \u201ccore catcher\u201d (hvata\u010d jezgra) – dostavljen je u Ma\u0111arsku. Ova komponenta \u0107e biti ugra\u0111ena ispod reaktorske posude budu\u0107eg reaktora\u00a0<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"Dijagram
Dijagram za hvata\u010d jezgra za EPR. Foto: Wikipedia<\/a><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

\u201cCore catcher\u201d je jedan od brojnih sigurnosnih mehanizama savremenih reaktorskih dizajna napredne tre\u0107e generacije reaktora (3+ generacije) i dizajniran je da bi se predupredile posledice najgoreg zamislivog scenaria sa manje vi\u0161e svim reaktorima koji su danas u upotrebi: topljenja jezgra. <\/p>\n\n\n\n

Hvata\u010d jezgra se instalira ispod reaktorske posude i njegov je posao da \u010dak i u veoma slabo verovatnom slu\u010daju topljenja jezgra zadr\u017ei istopljeni materijal i spre\u010di osloba\u0111anje radioaktivnog materijala u spolja\u0161nost.  <\/p>\n\n\n\n

Ovaj se scenario do sada desio tri puta: u Three Mile Island je do\u0161lo do delimi\u010dnog topljenja jezgra nakon \u0161to je (najverovatije) gre\u0161kom operatera do\u0161lo do prekida dotoka vode za hla\u0111enje jezgra u hitnim slu\u010dajevima (emergency cooling water); u \u010cernobilju, kada je tako\u0111e zbog gre\u0161ke operatera i eksplozije pare prekinut taj dotok; i u slu\u010daju Fuku\u0161ime, kada je poplavni talas potpopio dizel agregate koji su jezgro snabdevali vodom za hla\u0111enje u slu\u010dajevima gubitka elektri\u010dne energije. <\/p>\n\n\n\n

Hajdemo jedno malo poja\u0161njenje. Reaktor se u hitnim slu\u010dajevima gasi ubacivanjem kontrolnih \u0161ipki sa neutronskim \u201cotrovom\u201d odnosno neutronskim apsorberom u jezgro – \u0161ipkama od elemenata koji imaju veliki apsorbcioni presek, odnosno veliku verovatno\u0107u apsorbcije (promptnih) neutrona (naj\u010de\u0161\u0107e – bor ili kadmijum). Ali iako se time reaktor “ugasi”, fisioni prozvodi nastavljaju svoj (prirodni) proces raspada i time osloba\u0111aju toplotu – otprilike 6% ukupne snage reaktora – i ta toplota uzrokuje gomilanje toplote u jezgru i mo\u017ee izazvati topljenje reaktorskih komponenti (oplate, nuklearnog goriva, kontrolnih \u0161ipki\u2026). Da bi se to izbeglo – reaktor se mora hladiti \u010dak i kada se ugasi. U tri gorepomenuta slu\u010daja to hla\u0111enje nije bilo dostupno – pa je u njima i do\u0161lo do topljenja reaktora. <\/p>\n\n\n\n

\u201cCore catcher\u201d je mehanizam koji bi trebalo da predupredi najgore posledice takvog incidenta tako \u0161to bi zadr\u017eao istopljeni materijal jezgra. <\/p>\n\n\n\n

Ina\u010de, Paks 2 reaktorska jedinica se na nekih stotinjak kilometara jugozapadno od glavnog grada Ma\u0111arske nalazi u izgradnji od 2020 godine, trenutno su operativne \u010detiri reaktorske jedinice koje proizvode vi\u0161e od 50% elektri\u010dne energije za potrebe Ma\u0111arske. U Paks 2 se trenutno gradi reaktor sa vodom pod pritiskom VVER-1200 tipa koji je dizajniran u Rosatomu i koji bi trebalo da bude prika\u010den na mre\u017eu po\u010detkom slede\u0107e decenije. <\/p>\n\n\n\n

S.A.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Fizi\u010dki najve\u0107a komponenta budu\u0107eg nuklearnog postrojenja Paks 2 – \u201ccore catcher\u201d (hvata\u010d jezgra) – dostavljen je u Ma\u0111arsku. Ova komponenta<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":636,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[20,19],"tags":[],"class_list":["post-635","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-tehnologije","category-vesti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/635","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=635"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/635\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":644,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/635\/revisions\/644"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/636"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=635"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=635"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=635"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}