{"id":558,"date":"2024-07-16T08:08:59","date_gmt":"2024-07-16T08:08:59","guid":{"rendered":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/?p=558"},"modified":"2024-07-17T14:24:59","modified_gmt":"2024-07-17T14:24:59","slug":"finsko-istrazivanje-istice-pogodnosti-daljinskog-grejanja-uz-pomoc-nuklearnih-toplana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/2024\/07\/16\/finsko-istrazivanje-istice-pogodnosti-daljinskog-grejanja-uz-pomoc-nuklearnih-toplana\/","title":{"rendered":"Finsko istra\u017eivanje isti\u010de pogodnosti daljinskog grejanja uz pomo\u0107 nuklearnih toplana"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Najnovije istra\u017eivanje finskog instituta za tehnolo\u0161ka istra\u017eivanja (VTT, <em>Valtion teknillinen tutkimuskeskus<\/em>) pokazuje da bi karbonski otisak grejanja iz nuklearnih topllana bio daleko manji od alternativnih oblika obezbe\u017eivanja toplotne energije za daljinsko grejanje\u00a0<\/strong><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1000\" height=\"810\" src=\"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/Vtt_headquarters_espoo_finland.jpg\" alt=\"VTT. Foto: Wikimedia\" class=\"wp-image-559\" srcset=\"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/Vtt_headquarters_espoo_finland.jpg 1000w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/Vtt_headquarters_espoo_finland-300x243.jpg 300w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/Vtt_headquarters_espoo_finland-768x622.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 1000px) 100vw, 1000px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">VTT. Foto: Wikimedia<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>Emisija ugljen dioksida koja bi bila proizvedena u nuklearnoj toplani <a href=\"https:\/\/www.vttresearch.com\/en\/news-and-ideas\/vtt-studied-carbon-footprint-nuclear-district-heating\">procenjena<\/a> je na 2,4 grama CO2 po kilovat-\u010dasu a taj je rezultat upore\u0111en sa ostalim \u010desto kori\u0161\u0107enim gorivima za daljinsko grejanje, kao \u0161to su ugalj, prirodni gas i treset, kao i razli\u010dite vrste biogoriva te je zaklju\u010deno da je koli\u010dina emisija za nuklearnu opciju bila najni\u017ea u ovom pore\u0111enju. A razlika je osetna, posebno u pore\u0111enju sa fosilnim gorivima: emisije za prirodni gas i kameni ugalj, na primer, bile bi 282 gCO2\/kVh i 515 gCO2\/kVh. Za biogoriva vrednosti su se kretale od 10 do 50 gCO2ek\/kVh.<\/p>\n\n\n\n<p>Karbonski otisak ovih goriva je u velikoj meri odre\u0111en specifi\u010dnim emisijama elektri\u010dne energije koja se tro\u0161i u procesu, primetio je VTT. &#8220;Da bi se uzele u obzir varijacije u izvorima elektri\u010dne energije, u pore\u0111enje su uklju\u010dene prose\u010dne emisije iz razli\u010ditih evropskih zemalja. Karbonski otisak nuklearne opcije bio je uporediv sa grejanjem toplotnim pumpama u zemljama sa \u010distom me\u0161avinom elektri\u010dne energije, kao \u0161to su \u0160vedska i Francuska (\u0160vedska: oko 40% energije dobija iz nuklearnih izvora dok Francuska to \u010dini u znatno ve\u0107em procentu: \u010dak 70%. Prim. Aut.), i znatno ni\u017ea u pore\u0111enju sa mre\u017eama sa velikim udelom fosilnih goriva (npr. Poljska, \u010ce\u0161ka i Nema\u010dka).\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>VTT je rekao da ova <a href=\"https:\/\/www.mdpi.com\/1996-1073\/17\/13\/3250\">studija<\/a> pokazuje da nuklearna energija mo\u017ee postati odr\u017eiva opcija za zamenu fosilnih goriva u proizvodnji toplotne energije i da je uo\u010deno da najve\u0107i potencijal smanjenja emisija le\u017ei u zemljama u kojima se proizvodnja energije jo\u0161 uvek u velikoj meri oslanja na ugalj i prirodni gas, a daljinsko grejanje ima veliki tr\u017ei\u0161ni udeo. Takve zemlje uklju\u010duju, na primer, Estoniju, Poljsku, \u010ce\u0161ku, Slova\u010dku i Ukrajinu. <\/p>\n\n\n\n<p>A mi dodajemo: i Srbiju.<\/p>\n\n\n\n<p>Ina\u010de, ovo istra\u017eivanje je kao osnovu uzelo finski projekat malog modularnog reaktora prilago\u0111enog za daljinsko grejanje LDR-50 koji razvija finska kompanija Steady Energy.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>LDR-50 &#8211; snage 50 megavata termalne energije &#8211; se u razvoju nalazi od 2020. Dizajniran je da radi na oko 150\u00b0C i na pritiscima ispod 10 bara dok se modul reaktora sastoji od dve posude pod pritiskom, izme\u0111u kojih se nalazi voda. Kada do\u0111e do problema u hla\u0111enju reaktora, ta voda u me\u0111uprostoru po\u010dinje da klju\u010da i formira efikasan na\u010din pasivnog prenosa toplote u bazen reaktora.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Kompanija Steady Energy formirana je u maju 2023 dok se LDR -50 sistem daljinskog grejanja nalazi u razvoju od 2020. Godine. O\u010dekuje se da izgradnja prve operativne centralne toplane LDR-50 po\u010dne do 2028. godine, pri \u010demu se o\u010dekuje da \u0107e prva jedinica biti operativna do 2030.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Pro\u0161log meseca, Steady Energy je saop\u0161tio da \u0107e slede\u0107e godine po\u010deti izgradnju svog prvog pilot postrojenja za reaktore daljinskog grejanja LDR-50 u Finskoj, a potencijalne lokacije uklju\u010duju finsku prestonicu i jo\u0161 dva grada.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">S.A.&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Najnovije istra\u017eivanje finskog instituta za tehnolo\u0161ka istra\u017eivanja (VTT, Valtion teknillinen tutkimuskeskus) pokazuje da bi karbonski otisak grejanja iz nuklearnih topllana<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":559,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-558","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vesti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/558","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=558"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/558\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":571,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/558\/revisions\/571"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/559"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=558"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=558"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=558"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}