{"id":3851,"date":"2026-10-27T07:00:00","date_gmt":"2026-10-27T07:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/?p=3851"},"modified":"2026-10-26T14:02:09","modified_gmt":"2026-10-26T14:02:09","slug":"uranijum-iz-morske-vode-tehnoloski-proboj-ili-ekonomski-neracionalna-zamisao","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/2026\/10\/27\/uranijum-iz-morske-vode-tehnoloski-proboj-ili-ekonomski-neracionalna-zamisao\/","title":{"rendered":"Uranijum iz morske vode: tehnolo\u0161ki proboj ili ekonomski neracionalna zamisao?"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>U svetskim okeanima i morima rastvoreno je vi\u0161e nego dovoljno uranijuma da teorijski zadovolji energetske potrebe \u010dove\u010danstva za naredne stotine hiljada godina. Me\u0111utim, pitanje je da li je proces njegove ekstrakcije u praksi uop\u0161te ekonomski opravdan. Uprkos skepticizmu velikog dela industrije, amer\u010dki startup Supercritical Materials najavio je planove za komercijalizaciju tehnologije izdvajanja uranijuma iz morske vode, sa ciljem izgradnje prvog postrojenja industrijske razmere do 2033. godine, prenosi podcast novinske agencije World Nuclear News<\/strong><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"524\" height=\"488\" src=\"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/File-World_ocean_map.gif_-_Wikipedia_2016-11-14_13-32-30.jpg\" alt=\"Foto: Wikimedia\" class=\"wp-image-3648\" srcset=\"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/File-World_ocean_map.gif_-_Wikipedia_2016-11-14_13-32-30.jpg 524w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/File-World_ocean_map.gif_-_Wikipedia_2016-11-14_13-32-30-300x279.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 524px) 100vw, 524px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Foto: Wikimedia<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Osniva\u010d i generalni direktor kompanije Kenon Brajan obja\u0161njava da su obezbedili ekskluzivnu licencu Ameri\u010dkog ministarstva energetike (DOE) i Instituta Battelle za licencirana sinteti\u010dka vlakna. Ova hemijski tretirana vlakna u dodiru sa morskom vodom stvaraju jonsku vezu sa uranijumom i adsorbuju ga na svoju povr\u0161inu, nakon \u010dega se uranijum ispira i prera\u0111uje.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Me\u0111utim, in\u017eenjerski i logisti\u010dki izazovi su ogromni. Koncentracija uranijuma u morskoj vodi je izuzetno niska \u2014 svega oko 3,3 dela na milijardu i da bi postrojenje proizvelo planiranih 840 tona uranijuma godi\u0161nje, potrebna je ogromna koli\u010dina isfiltrirane vode. Kompanija, ina\u010de, planira izgradnju d\u017einovskih pristani\u0161ta u Meksi\u010dkom zalivu kako bi iskoristila topliju vodu i prirodne struje, tvrde\u0107i da bi projekat mogao biti profitabilan i po trenutnim tr\u017ei\u0161nim cenama uranijuma, uz kona\u010dnu investicionu odluku planiranu za 2029. godinu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ipak, mi ovo posmatramo sa dozom skepse: tehnologija ekstrakcije uranijuma iz mora decenijama je u nuklearnim krugovima tretirana sli\u010dno kao fuzija &#8211; kao koncept koji je uvek \u201eza samo nekoliko decenija udaljen od realizacije\u201c ali da se sada kona\u010dno pribli\u017eio. Me\u0161utim, iako najave o bliskim tehnologijama koje \u0107e obezbediti nepresu\u0161ne zalihe goriva zvu\u010de i atraktivno i daleko \u201cbli\u017ee\u201d &#8211; prema ovom projektu treba zadr\u017eati zna\u010dajnu dozu zdravog skepticizma, pre svega sa ekonomske ta\u010dke gledi\u0161ta te bismo rekli da su one i dalje spadaju u \u201cza samo dve decenije\u201d kategoriju. Izvla\u010denje neograni\u010denih koli\u010dina uranijuma iz okeana zvu\u010di kao sveti gral energetske nezavisnosti i odr\u017eivosti, ali iz ugla ekonomije nuklearnog gorivnog ciklusa, prili\u010dno je nesigurno kada bi (i da li bi uop\u0161te) ova tehnologija mogla da postane zaista konkurentna klasi\u010dnom rudarenju.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tradicionalno kopneno rudarenje \u2013 naro\u010dito metode podzemnog lu\u017eenja (In-Situ Recovery \u2013 ISR) koje se masovno primenjuju u Kazahstanu \u2013 i dalje ima drasti\u010dno ni\u017ee operativne tro\u0161kove. A iako su cene uranijuma sko\u010dile u poslednje vreme, tradicionalni rudnici i dalje pru\u017eaju znatno jeftiniju sirovinu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dokle god se kopnene rezerve uranijuma ne iscrpe do kriti\u010dnih nivoa ili geopoliti\u010dke blokade potpuno ne obustave trgovinu, \u201crudarstvo iz mora\u201d ima\u0107e status zanimljive, ali primarno rezervne i strate\u0161ke opcije za daleku budu\u0107nost.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Uz sve to, uranijum u\u010destvuje sa svega nekoliko procenata u ukupnoj ceni proizvodnje elektri\u010dne energije iz nuklearnih elektrana. Za razliku od elektrana na fosilna goriva gde cena uglja ili gasa diktira cenu struje, kod nuklearki ubedljivo najve\u0107i deo tro\u0161kova \u010dine kapitalna ulaganja u izgradnju samog reaktora, licenciranje i operisanje elektrana (a u okviru ovog potonjeg &#8211; odr\u017eavanje izuzetno visokog nivoua bezbednosti).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izvor: World Nuclear News Podcast<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right wp-block-paragraph\">S.A.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U svetskim okeanima i morima rastvoreno je vi\u0161e nego dovoljno uranijuma da teorijski zadovolji energetske potrebe \u010dove\u010danstva za naredne stotine<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":3648,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[20,19],"tags":[178],"class_list":["post-3851","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-tehnologije","category-vesti","tag-uranijum"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3851","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3851"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3851\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3852,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3851\/revisions\/3852"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3648"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3851"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3851"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3851"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}