{"id":3836,"date":"2026-10-23T06:52:36","date_gmt":"2026-10-23T06:52:36","guid":{"rendered":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/?p=3836"},"modified":"2026-10-23T06:52:37","modified_gmt":"2026-10-23T06:52:37","slug":"kaleidos-mikroreaktor-kompanije-radiant-izabran-za-potrebe-americke-ratne-mornarice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/2026\/10\/23\/kaleidos-mikroreaktor-kompanije-radiant-izabran-za-potrebe-americke-ratne-mornarice\/","title":{"rendered":"Kaleidos mikroreaktor kompanije Radiant izabran za potrebe Ameri\u010dke ratne mornarice"},"content":{"rendered":"\n

Ameri\u010dka ratna mornarica (US Navy) izabrala je mikroreaktor Kaleidos kalifornijske kompanije Radiant za postavljanje u mornari\u010dko-naoru\u017eajnoj stanici Crane u saveznoj dr\u017eavi Indijani. Ovim izborom Radiant je postao jedina kompanija koja je ugovorila saradnju sa sva tri roda Oru\u017eanih snaga SAD – Kopnenom vojskom, Ratnim vazduhoplovstvom i Ratnom mornaricom<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"Foto:
Mikroreaktor u transportu. Foto: Wikimedia<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kaleidos je fabri\u010dki izra\u0111en, transportabilan visokotemperaturni gasom hla\u0111eni mikroreaktor snage 1 megavata i projektovan je po sistemu \u201euklju\u010di\/radi\u201c (barem smo tako preveli tzv \u201cplug-in ready\u201d, mada je sasvim zgodno za politi\u010dko-ekonomske analize koristiti i \u201cuklju\u010di i ne misli\u201d), reaktor pru\u017ea do pet godina neprekidne snage po jednom punjenju goriva tokom radnog veka od 20 godina. Za njegovo postavljanje nisu potrebni kompleksni priklju\u010dci za rashladnu vodu, obimni gra\u0111evinski radovi niti duboki iskopi. <\/p>\n\n\n\n

Ina\u010de, projekat se realizuje u okviru programa \u201cJanus\u201d Ministarstva odbrane SAD, a elektrana u bazi Crane bi\u0107e ne samo prvi mikroreaktor na kopnu za potrebe mornarice, ve\u0107 i prvi nuklearni reaktor koji proizvodi elektri\u010dnu energiju u Indijani. <\/p>\n\n\n\n

(Va\u017ena napomena: Kompaniju Radiant, koja razvija ovu tehnologiju, ne treba me\u0161ati sa istra\u017eiva\u010dkom organizacijom Radiant o kojoj smo ranije pisali na portalu – onom koja je izradila analizu<\/a> o tehni\u010dko-ekonomskom potencijalu restartovanja nema\u010dkih nuklearnih reaktora. Ina\u010de, Nuklearna Perspektiva je svojevremeno uradila i intervju<\/a> sa konsultantom ove istra\u017eiva\u010dke organizacije Ri\u010dardom Olingtonom koji je imao ogromnu \u010ditanost – posebno u inostranstvu).<\/p>\n\n\n\n

\u0160ta su uop\u0161te mikronuklearni reaktori?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Za razliku od konvencionalnih elektrana gigavatne klase, pa i malih modularnih reaktora (SMR) \u010dija se snaga kre\u0107e od 50 do 300 megavata, mikronuklearni reaktori su izuzetno kompaktna postrojenja snage naj\u010de\u0161\u0107e od 1 do 10 megavata.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Rade po principu klasi\u010dne fisije i ne treba ih me\u0161ati sa takozvanim \u201cnuklearnim baterijama\u201d (\u201catomske baterije\u201d\/\u201dradioizotopske baterije\u201d\/\u201dradioizotispki termoenergetski generatori\u201d) koje ne koriste fisiju, ve\u0107 energiju koja se generi\u0161e raspadanjem nestabilnih elemenata.\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Osmi\u0161ljeni su tako da se kompletno sklopljeni i \u201cspremni\u201d mogu transportovati standardnim kamionima, kontejnerima ili transportnim avionima direktno do mesta primene – pa su zbog toga i veoma pogodni upravo za napajanje izolovanijih vojnih baza. Osnovna namena im je obezbe\u0111ivanje energetske nezavisnosti i pouzdanog baznog napajanja na udaljenim lokacijama, u polarnim istra\u017eiva\u010dkim stanicama, na ostrvima, pri prirodnim katastrofama ili u izolovanim vojnim bazama gde je dopremanje konvencionalnog dizel-goriva logisti\u010dki izuzetno te\u0161ko i\/ili opasno.<\/p>\n\n\n\n

Komentar<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Redakcija Nuklearne perspektive do sada nije posve\u0107ivala veliku pa\u017enju mikronuklearnim reaktorima, prvenstveno zbog toga \u0161to ih smatramo izrazito \u201eni\u0161nom\u201c tehnologijom. Re\u010d je o re\u0161enjima koja imaju smisla gotovo isklju\u010divo za specifi\u010dne vojne primene i ekstremno izolovane mikro-lokacije, dok u \u0161iroj komercijalnoj civilnoj upotrebi i masovnoj energetskoj tranziciji nemaju kapacitet da naprave zna\u010dajniju razliku i pored toga \u0161to \u0107e mnogi mediji tvrditi da mogu (ili da su \u010dak \u201cbudu\u0107nost nuklearne indistrije\u201d. Nisu). Ipak, imaju\u0107i u vidu da ameri\u010dka vojska sada ubrzano ulazi u fazu demonstracije i terenskog testiranja ovih sistema na tlu SAD, ubudu\u0107e \u0107emo pratiti i povremeno izve\u0161tavati i o va\u017enijim prekretnicama iz ovog specifi\u010dnog segmenta nuklearne industrije. <\/p>\n\n\n\n

Izvor: World Nuclear News <\/p>\n\n\n\n

S.A. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ameri\u010dka ratna mornarica (US Navy) izabrala je mikroreaktor Kaleidos kalifornijske kompanije Radiant za postavljanje u mornari\u010dko-naoru\u017eajnoj stanici Crane u saveznoj<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":2002,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[23,20,19],"tags":[139],"class_list":["post-3836","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-studije-slucaja","category-tehnologije","category-vesti","tag-mikroreaktori"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3836","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3836"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3836\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3838,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3836\/revisions\/3838"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2002"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3836"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3836"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3836"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}