{"id":3818,"date":"2026-10-21T07:49:31","date_gmt":"2026-10-21T07:49:31","guid":{"rendered":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/?p=3818"},"modified":"2026-10-21T07:49:32","modified_gmt":"2026-10-21T07:49:32","slug":"nakon-najava-i-pocetka-licenciranja-indijana-razmatra-megaprojekat-sa-do-osam-kanadskih-candu-reaktora-snage-6-gigavata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/2026\/10\/21\/nakon-najava-i-pocetka-licenciranja-indijana-razmatra-megaprojekat-sa-do-osam-kanadskih-candu-reaktora-snage-6-gigavata\/","title":{"rendered":"Nakon najava i po\u010detka licenciranja: Indijana razmatra megaprojekat sa do osam kanadskih CANDU reaktora snage 6 gigavata"},"content":{"rendered":"\n

Ono o \u010demu je Nuklearna perspektiva me\u0111u prvima izve\u0161tavala jo\u0161 pro\u0161le godine, postepeno dobija svoje konkretne konture na terenu: kanadska te\u0161kovodna tehnologija CANDU pravi ozbiljne korake ka ulasku na energetsko tr\u017ei\u0161te Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"Jedna
Foto: Wikimedia<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Nakon \u0161to smo u avgustu 2025. pisali<\/a> o inicijalnim razgovorima kompanije AtkinsR\u00e9alis sa ameri\u010dkim zvani\u010dnicima, a u junu ove godine zabele\u017eili<\/a> formalno podno\u0161enje Pisma o namerama Ameri\u010dkoj regulatornoj komisiji za nuklearnu energiju (NRC) i po\u010detak procesa licenciranja, stigla je i prva velika vest sa terena. Kanadska in\u017eenjerska grupa AtkinsR\u00e9alis, elektroenergetska kooperativa Hoosier Energy i savezna dr\u017eava Indijana potpisale su Memorandum o razumevanju kako bi procenile mogu\u0107nost izgradnje nuklearnog kompleksa snage do \u010dak 6.000 megavata (MW), koji bi obuhvatao \u010dak do osam CANDU reaktorskih jedinica.<\/p>\n\n\n\n

U okviru ove evaluacije razmatra se i model konverzije lokacija nekada\u0161njih ili uskoro penzionisanih elektrana na fosilna goriva (tzv. gas-to-nuclear ili coal-to-nuclear model), kako bi se iskoristila postoje\u0107a prenosna mre\u017ea i ubrzalo plasiranje nove bazne energije. Ipak, i pored brojnih obe\u0107anja o konverzijama elektrana na fosilna goriva u nuklearne elektrane (u su\u0161tini, nakon proizvodnje pare (SSS – Steam Supply System) elektrane na fosilna goriva i nuklearne elektrane su potpuno iste) – mi smo prema ovom veoma skepti\u010dni: ogrono je pitanje da li se ekonomski isplati investirati u nove sisteme za dostavljane pare (reaktor) da bi se oni naka\u010dili na relativno stare turbine i generatore. I vrlo verovatno se ne isplati. <\/p>\n\n\n\n

A zanimljivo je, dodajmo i to, da ova objava dolazi samo nekoliko dana nakon \u0161to su kompanije AEP, Amazon i X-energy najavile projekat od 960 megavata (sa 12 SMR jedinica) na lokaciji biv\u0161e termoelektrane na ugalj u okrugu Salivan u istoj ovoj saveznoj dr\u017eavi.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to je CANDU specifi\u010dan i \u0161ta donosi u SAD?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

CANDU (Canada Deuterium Uranium) je specifi\u010dan kanadski dizajn reaktora pod pritiskom koji umesto obi\u010dne lakoj vode koristi te\u0161ku vodu kao moderator i rashladno sredstvo. Ova tehnolo\u0161ka karakteristika pru\u017ea reaktoru izuzetno povoljnu neutronsku ekonomiju, omogu\u0107avaju\u0107i mu da kao gorivo koristi prirodni (neoboga\u0107eni) uranijum, \u010dime se elimini\u0161e zavisnost od slo\u017eenih i skupih postrojenja za oboga\u0107ivanje uranijuma.<\/p>\n\n\n\n

Druga klju\u010dna prednost jeste dopuna goriva tokom rada reaktora (online refuelling). Gorivni sve\u017enjevi sme\u0161teni su u horizontalnim cevima pod pritiskom unutar kalandrije, pa se zamena goriva obavlja \u201eu hodu\u201c, bez obustave rada elektrane radi punjenja jezgra, \u0161to drasti\u010dno pove\u0107ava faktor raspolo\u017eivosti na mre\u017ei.<\/p>\n\n\n\n

S druge strane, osnovna specifi\u010dnost i izazov ove tehnologije jeste visoka cena same te\u0161ke vode, kao i \u010dinjenica da nakon otprilike tri decenije eksploatacije reaktori moraju pro\u0107i kroz obimnu kapitalnu revitalizaciju (retubing) – u su\u0161tini: zamenu stotina cevi pod pritiskom, \u0161to je vi\u0161egodi\u0161nji i skup in\u017eenjerski poduhvat. Ipak, sa vi\u0161e od 34 izgra\u0111ene jedinice \u0161irom sveta (uklju\u010duju\u0107i sve operativne reaktore u Kanadi, ali i postrojenja u Rumuniji, Ju\u017enoj Koreji, Kini i Argentini) i blizu 1.000 reaktorsko-godina iskustva, CANDU va\u017ei za izuzetno pouzdanu i proverenu tehnologiju. Za ameri\u010dko tr\u017ei\u0161te primarno se nudi dizajn takozvanog Enhanced CANDU 6 klase 700+ megavata.<\/p>\n\n\n\n

Borba za potra\u017enju i \u201epraznina\u201c u ameri\u010dkom lancu snabdevanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Podse\u0107amo, masovan rast potra\u017enje za strujom pokrenut ekspanzijom data centara, ve\u0161ta\u010dke inteligencije i op\u0161tom elektrifikacijom natjerao je ameri\u010dku administraciju da postavi agresivne ciljeve za \u010detvorostruko uve\u0107anje nuklearnih kapaciteta do 2050. godine.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, vi\u0161edecenijski zastoj i gubitak industrijskih kapaciteta doveo je SAD u situaciju bez presedana – da na sopstvenom tlu otvara vrata stranim tehnologijama. Pored nedavno objavljenog sporazuma vrednog 120 milijardi dolara sa Ju\u017enom Korejom, koji pored \u0161est reaktora AP1000 otvara vrata za izgradnju i dva ju\u017enokorejska reaktora APR1400 (\u0161to su prvi<\/a> strani reaktori u SAD), proboj Kanade sa CANDU tehnologijom pokazuje da ameri\u010dko tr\u017ei\u0161te ima nezasite potrebe koje doma\u0107a industrija sama ne mo\u017ee brzo da pokrije.<\/p>\n\n\n\n

Kako je \u0161ef AtkinsR\u00e9alis-a D\u017eo Sent-D\u017eulijan ranije isticao, iako Westinghouse i njegov AP1000 imaju prednost doma\u0107eg terena, jednoj kompaniji je izuzetno te\u0161ko da sama iznese istovremenu gradnju desetak velikih blokova na vi\u0161e lokacija, pa ulazak proverenog kanadskog dizajna u trku pru\u017ea ameri\u010dkim elektroenergetskim kompanijama dodatnu opciju za veliku baznu snagu koja ne zavisi od lanaca oboga\u0107ivanja uranijuma.<\/p>\n\n\n\n

Komentar<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ulazak projekta od 6 gigavata u razmatranje u Indijani izuzetno je va\u017ean pokazatelj realnog stanja na terenu: dok je interesovanje tehnolo\u0161kih giganta u po\u010detku bilo usmereno ka malim modularnim reaktorskim konceptima, dramati\u010dan i hitan rast potra\u017enje za strujom vra\u0107a u fokus velika, proverena re\u0161enja gigavatne klase. Razmatranje \u010dak osam CANDU jedinica pokazuje da operatori sve manje \u017eele da \u010dekaju \u201eegzoti\u010dne\u201c i nedovoljno licencirane SMR tehnologije, ve\u0107 se okre\u0107u konceptima koji ve\u0107 imaju decenije dokazanog rada na mre\u017ei. Uspeh licenciranja pri NRC-u i potencijalni po\u010detak gradnje u Indijani bio bi istorijska  prekretnica. <\/p>\n\n\n\n

Izvor: World Nuclear News <\/p>\n\n\n\n

S.A.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ono o \u010demu je Nuklearna perspektiva me\u0111u prvima izve\u0161tavala jo\u0161 pro\u0161le godine, postepeno dobija svoje konkretne konture na terenu: kanadska<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":2891,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[23,20,19],"tags":[44,40],"class_list":["post-3818","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-studije-slucaja","category-tehnologije","category-vesti","tag-candu","tag-sad"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3818","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3818"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3818\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3819,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3818\/revisions\/3819"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2891"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3818"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3818"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3818"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}