{"id":3346,"date":"2026-06-26T05:50:00","date_gmt":"2026-06-26T05:50:00","guid":{"rendered":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/?p=3346"},"modified":"2026-06-25T07:52:40","modified_gmt":"2026-06-25T07:52:40","slug":"candu-reaktori-na-americkom-trzistu-kompanija-atkinsrealis-pokrenula-proces-licenciranja-u-sad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/2026\/06\/26\/candu-reaktori-na-americkom-trzistu-kompanija-atkinsrealis-pokrenula-proces-licenciranja-u-sad\/","title":{"rendered":"CANDU reaktori na ameri\u010dkom tr\u017ei\u0161tu: Kompanija AtkinsR\u00e9alis pokrenula proces licenciranja u SAD"},"content":{"rendered":"\n

Kompanija AtkinsR\u00e9alis, ekskluzivni nosilac licence za kanadsku CANDU tehnologiju te\u0161kovodnih reaktora, formalno je podnela Pismo o namerama Ameri\u010dkoj regulatornoj komisiji za nuklearnu energiju (NRC), \u010dime je zvani\u010dno zapo\u010deo proces licenciranja ove tehnologije u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, pi\u0161e WNN<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"Jedna
Jedna od boljih kampanja koje smo videli. Foto: Wikimedia<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ovaj korak ozna\u010dava po\u010detak formalnih konsultacija sa ameri\u010dkim regulatorom o ovoj temi – ne\u0161to \u0161to je najavljeno<\/a> jo\u0161 pre gotovo godinu dana. Iz ove kompanije sa sedi\u0161tem u Montrealu isti\u010du da je re\u010d o klju\u010dnoj prekretnici u njihovoj strategiji da na tr\u017ei\u0161te SAD plasiraju proverenu nuklearnu tehnologiju velike snage, a sve u cilju podmirivanja masovnog rasta potra\u017enje za strujom koju pokre\u0107u data centri, ve\u0161ta\u010dka inteligencija, napredna industrija i op\u0161ta elektrifikacija.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ta je CANDU?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

CANDU (Canada Deuterium Uranium) je specifi\u010dan kanadski dizajn reaktora pod pritiskom koji kao moderator i rashladno sredstvo koristi te\u0161ku vodu. Klju\u010dna specifi\u010dnost ove tehnologije je u tome \u0161to kao gorivo koristi prirodni uranijum, za razliku od ve\u0107ine komercijalnih lakovodnih reaktora koji zahtevaju oboga\u0107eni uranijum i to \u0161to imaju mogu\u0107nost zamene goriva bez ga\u0161enja reaktora (online refueling). Obe ove specifi\u010dnosti doprinose realtvivno jeftinom operisanju. <\/p>\n\n\n\n

Naravno: postoji i problem: te\u0161ka voda je relativno skupa, ali daleko ve\u0107i problem je u tome \u0161to CANDU reaktori nakon oko tridesetak godina rada moraju da pro\u0111u kroz kapitalnu revitalizaciju (tzv. retubing), tokom koje se menjaju stotine reaktorskih cevi pod pritiskom unutar kalandrije, \u0161to je izuzetno skup i dugotrajan in\u017eenjerski poduhvat koji traje i po nekoliko godina.  <\/p>\n\n\n\n

Prvi prototip ovog reaktora pu\u0161ten je u rad jo\u0161 1962. godine u Kanadi, a do danas su \u0161irom sveta izgra\u0111ene 34 ovakve jedinice (uklju\u010duju\u0107i svih 17 reaktora koji trenutno rade u Kanadi). CANDU tehnologija je operativna u Rumuniji, Argentini, Ju\u017enoj Koreji i Kini, a pored struje, ovi reaktori koproduiraju i medicinske radioizotope – kanadski CANDU reaktori obezbe\u0111uju \u010dak 50% svetskih zaliha kobalta-60, koji se koristi za sterilizaciju medicinske opreme i le\u010denje raka.<\/p>\n\n\n\n

\"NE
NE Kin\u0161an sa CANDU reaktorima. Foto: Wikimedia<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Intelektualna svojina nad ovom tehnologijom pripada Vladi Kanade, a u njeno ime je dr\u017ei dr\u017eavna korporacija Atomic Energy of Canada Ltd, dok je kompanija AtkinsR\u00e9alis njen ekskluzivni proizvo\u0111a\u010d i vlasnik licence.<\/p>\n\n\n\n

Gorivna nezavisnost i punjenje “u hodu”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Za ameri\u010dko tr\u017ei\u0161te primarno se nudi napredni dizajn Enhanced CANDU 6, koji spada u klasu reaktora snage preko 700 megavata. Pored kori\u0161\u0107enja prirodnog uranijuma, velika prednost ovog dizajna je mogu\u0107nost zamene goriva tokom rada reaktora (online refuelling), \u0161to zna\u010di da elektrana ne mora da se gasi radi dopune gorivnih elemenata, omogu\u0107avaju\u0107i kontinuiran rad na mre\u017ei.<\/p>\n\n\n\n

Kompanija je ve\u0107 zapo\u010dela razgovore sa ameri\u010dkim elektroenergetskim kompanijama, dr\u017eavnim vladama i potencijalnim velikim kupcima struje (tzv. anchor power purchasers), uklju\u010duju\u0107i operatore data centara. Fokus je na postoje\u0107im nuklearnim lokacijama kako bi se ubrzali rokovi i smanjili rizici izdavanja dozvola (jer za eventualnu izgradnju neuklearne elektrane i sama lokacija mora da dobije \u010ditav niz dozvola).<\/p>\n\n\n\n

Ova objava dolazi samo nekoliko dana nakon \u0161to je Vlada Kanade predstavila svoju novu nacionalnu nuklearnu strategiju, \u010diji je jedan od glavnih ciljeva da CANDU tehnologija osvoji najmanje \u010detiri nova me\u0111unarodna tr\u017ei\u0161ta do 2040. Godine. <\/p>\n\n\n\n

A SAD je potencijalno ogromno i veoma privla\u010dno tr\u017ei\u0161te. SAD, naime, planira da u budu\u0107nosti izgradi \u010dak deset reaktora velikog kapaciteta – i o\u010dekuje se da bi njih trebalo da gradi kompanija Vestinghaus kao jedina ameri\u010dka kompanija koja ima kapaciteta za to. Ali je pitanje i da li ima \u201cdovoljno\u201d kapaciteta: reaktori Vogl 3 i 4, u rad pu\u0161teni 2023 i 2024, su se gradili vi\u0161e od decenije i jedini su ameri\u010dki nuklearni reaktori koji su pu\u0161teni u rad u ovom veku – pa je pitanje da li Vestinghaus ima kapaciteta da isporu\u010di deset nuklearki za SAD, te tu Kanadska kompanija vidi svoju \u0161ansu. <\/p>\n\n\n\n

Izvor: World Nuclear News<\/p>\n\n\n\n

S.A.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kompanija AtkinsR\u00e9alis, ekskluzivni nosilac licence za kanadsku CANDU tehnologiju te\u0161kovodnih reaktora, formalno je podnela Pismo o namerama Ameri\u010dkoj regulatornoj komisiji<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":2891,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[58,23,19],"tags":[44,29,40],"class_list":["post-3346","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize","category-studije-slucaja","category-vesti","tag-candu","tag-kanada","tag-sad"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3346","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3346"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3346\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3347,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3346\/revisions\/3347"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2891"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3346"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3346"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3346"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}