{"id":3297,"date":"2026-06-10T07:25:56","date_gmt":"2026-06-10T07:25:56","guid":{"rendered":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/?p=3297"},"modified":"2026-06-10T07:58:19","modified_gmt":"2026-06-10T07:58:19","slug":"u-prvi-blok-turske-nuklearke-akuju-uspesno-ucitani-imitatori-nuklearnog-goriva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/2026\/06\/10\/u-prvi-blok-turske-nuklearke-akuju-uspesno-ucitani-imitatori-nuklearnog-goriva\/","title":{"rendered":"U prvi blok turske nuklearke Akuju uspe\u0161no u\u010ditani imitatori nuklearnog goriva"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Ubacivanje 163 imitatora nuklearnih gorivnih elemenata (takozvanih \u201cdummy assemblies\u201d ili \u201cdummy fuel\u201d) u prvi blok turske nuklearne elektrane Akuju (Akkuyu) uspe\u0161no je zavr\u0161eno, \u0161to predstavlja klju\u010dnu fazu u procesu pu\u0161tanja postrojenja u rad<\/strong><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"696\" src=\"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Akkuyu_Nuclear_Power_Plant.jpg\" alt=\"Akuju u izgradnji. Foto: Wikimedia\" class=\"wp-image-1971\" srcset=\"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Akkuyu_Nuclear_Power_Plant.jpg 1024w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Akkuyu_Nuclear_Power_Plant-300x204.jpg 300w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Akkuyu_Nuclear_Power_Plant-768x522.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Akuju u izgradnji. Foto: Wikimedia<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ovi imitatori su projektovani kao ta\u010dne replike pravog nuklearnog goriva u pogledu dizajna, te\u017eine i dimenzija, ali ne sadr\u017ee radioaktivni materijal. Operacija je izvedena pod nadzorom turske Regulatorne agencije za nuklearnu energiju, sa primarnim ciljem testiranja mehani\u010dkih sistema za manipulaciju gorivom, kao i potvr\u0111ivanja spremnosti i opreme i osoblja za predstoje\u0107e pre-operativne faze.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eZavr\u0161etak ubacivanja imitatora gorivnih elemenata na prvom bloku je zapravo kompletna generalna proba za pravo nuklearno gorivo. Pomo\u0107u ovih maketa razra\u0111ujemo procedure za rukovanje gorivom u uslovima koji su maksimalno pribli\u017eeni realnom radu i potvr\u0111ujemo spremnost sistema za narednu fazu pre samog lansiranja reaktora\u201d, izjavio je Sergej Buckih, generalni direktor kompanije Akkuyu Nuclear. Nakon ove faze, slede hladni i topli testovi opreme reaktorskog postrojenja, pre nego \u0161to se u jezgro unese pravi uranijum.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nuklearna elektrana Akuju, sme\u0161tena u ju\u017enoj turskoj provinciji Mersin, prva je nuklearna elektrana u ovoj zemlji. Ruska dr\u017eavna korporacija Rosatom gradi 4 reaktora tipa VVER-1200 &#8211; lakovodni reaktori sa vodom pod pritiskom &#8211; po specifi\u010dnom i gotovo jedinstvenom \u201eBOO\u201d (build-own-operate \/ izgradi-poseduj-upravljaj) modelu, gde ruska strana zadr\u017eava vlasni\u0161tvo i operativnu kontrolu nad postrojenjem.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prema uslovima Me\u0111uvladinog sporazuma izme\u0111u Ruske Federacije i Republike Turske iz 2010. godine, plan je bio da se prvi blok pusti u rad u roku od 7 godina od dobijanja svih gra\u0111evinskih dozvola. Dozvola za izgradnju prvog bloka izdata je 2018. godine, kada su i zvani\u010dno otpo\u010deli gra\u0111evinski radovi. Prvi parogeneratori su isporu\u010deni na gradili\u0161te u avgustu 2020. godine, dok je sve\u017ee nuklearno gorivo stiglo na lokaciju u aprilu 2023. godine. Trenutni cilj menad\u017ementa je da prvi blok po\u010dne da isporu\u010duje elektri\u010dnu energiju u turski energetski sistem tokom 2026. Godine &#8211; \u0161to jeste ka\u0161njenje, ali izuzetno malo za standarde ove industrije i daleko kra\u0107e nego u projektima kao \u0161to je na primer Flamanvil ukojem je ka\u0161njenje bilo du\u017ee od decenije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kada svih 4 bloka ukupne snage 4800 megavata bude u potpunosti zavr\u0161eno, o\u010dekuje se da \u0107e ova elektrana pokrivati oko 10% ukupnih potreba Turske za elektri\u010dnom energijom. Trenutno se radovi odvijaju simultano na sva 4 bloka, a kamen temeljac za poslednji \u010detvrti blok ppostavljen je u avgustu 2023. godine.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ina\u010de, u svetskoj nuklearnoj industriji, BOO model (Build-Own-Operate &#8211; izgradi, poseduj, upravljaj; model u kojem jedna kompanija finansira, gradi i nakon izgradnje u potpunosti poseduje nuklearnu elektranu) je redak i prakti\u010dno predstavlja \u201eizum\u201d ruskog Rosatoma. Razlog le\u017ei u tome \u0161to ve\u0107ina dr\u017eava nuklearnu energiju smatra kriti\u010dnim elementom nacionalne bezbednosti i suvereniteta, pa retko dopu\u0161taju da strana kompanija (i strana dr\u017eava) bude trajni vlasnik nuklearne elektrane na njihovoj teritoriji.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Elektrana Akuju u Turskoj je prvi i trenutno jedini operativni primer gde se ovaj model u potpunosti sprovodi u praksi u svim fazama (Rosatom je ve\u0107inski vlasnik, finansira izgradnju, upravlja\u0107e elektranom i prodavati struju turskoj mre\u017ei po ugovorenoj ceni), ali donekle bliski su projekti Rupur u Banglade\u0161u i El Daba u Egiptu.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ali Akuju je samo po\u010detak ambiciozne nuklearne strategije Ankare. Turska ve\u0107 uveliko razvija planove za izgradnju druge nuklearne elektrane na lokaciji Sinop na Crnom moru, dok se sa i sa Kinom vode intenzivni pregovori o izgradnji tre\u0107e velike elektrane u regionu Trakije, na severozapadu zemlje, ali i sa <a href=\"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/2026\/03\/05\/candu-u-turskoj\/\">Kanadom<\/a>.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">A uuporedo sa elektranama velikog kapaciteta, Turska ubrzano razvija i sopstvenu strategiju za male modularne reaktore (SMR). Cilj dr\u017eave je da do 2050. godine u mre\u017eu integri\u0161e \u010dak 5 gigavata (odnosno 5000 megavata) snage dobijene iz SMR-ova. U praksi, to bi zna\u010dilo postavljanje ekvivalenta od najmanje 15 ili 16 pojedina\u010dnih modularnih reaktora.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izvor: World Nuclear News<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right wp-block-paragraph\">S.A.&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ubacivanje 163 imitatora nuklearnih gorivnih elemenata (takozvanih \u201cdummy assemblies\u201d ili \u201cdummy fuel\u201d) u prvi blok turske nuklearne elektrane Akuju (Akkuyu)<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":1971,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[23,19],"tags":[190,138],"class_list":["post-3297","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-studije-slucaja","category-vesti","tag-akuju","tag-turska"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3297","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3297"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3297\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3298,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3297\/revisions\/3298"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1971"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3297"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3297"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3297"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}