{"id":3287,"date":"2026-06-08T07:47:46","date_gmt":"2026-06-08T07:47:46","guid":{"rendered":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/?p=3287"},"modified":"2026-06-08T07:49:35","modified_gmt":"2026-06-08T07:49:35","slug":"dekonstruisemo-kineski-acp100-o-cemu-to-mozda-pregovara-srbija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/2026\/06\/08\/dekonstruisemo-kineski-acp100-o-cemu-to-mozda-pregovara-srbija\/","title":{"rendered":"Dekonstrui\u0161emo: kineski ACP100 \u2013 o \u010demu to (mo\u017eda) pregovara Srbija?\u00a0"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Nekoliko dana ve\u0107 se u Srbiji pominje mogu\u0107nost bliske saradnje Kine i Srbije po pitanju nuklearne tehnologije. Ali iako su ovi pregovori obavijeni velom tajni i komuniciraju se, izgleda, isklju\u010divo PR kanalima i bez detaljnijih informacija &#8211; ipak postoji prostor za analiti\u010dki pristup. Iz medija, tako, saznajemo da je na ponudi \u201cmali modularni reaktor\u201d. A sagovornici doma\u0107ih medija po svemu sude\u0107i preporu\u010duju oprez, savetuju stru\u010dnjake kao one koji treba da donesu kona\u010dne odluke, pre odve\u0107 brzog srljanja u projekat, sa \u010dime se mi temeljno sla\u017eemo&nbsp;<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">A mi \u0107emo da probamo i sa tehni\u010dkog i tehnolo\u0161kog aspekta da analiziramo eventualnu ponudu. U Kini postoji nekoliko reaktorskih dizajna malih modularnih reaktora koji se nalaze u razli\u010ditim fazama: TMSR, HTR-PM i ACP100 (ili Linglong One). U fazama konceptualizacije postoji jo\u0161 nekoliko dizajna, ali ova tri se smatraju dizajnima koji imaju odre\u0111enog potencijala i koji su dosegli neku vrstu \u201czrelosti\u201d.&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Od svih njih &#8211; ACP100 je po svemu sude\u0107i predmet medijskih spekulacija. Jer \u0161to se ti\u010de druga dva &#8211; u pitanju su izuzetno napredni dizajni &#8211; jedan je visokotemperaturni gasno hla\u0111eni takozvani \u201cpebble\u201d reaktor jer je gorivo zatvoreno u sferi\u010dnim elementima; dok je TMSR torijumski reaktor hla\u0111en rastopljenim solima. Oba su izuzetno napredna dizajna \u010detvrte generacije i u su\u0161tini su eksperimentalni tehnodemonstratori, pa nije za o\u010dekivati da \u0107e ikada biti ponu\u0111eni na tr\u017ei\u0161tu.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ostaje, dakle, ACP100.&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>ACP100<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mali modularni reaktor ACP100 (poznat i pod komercijalnim nazivom Linglong One) predstavlja tehnologiju reaktora pod pritiskom (PWR), hla\u0111enih i moderiranih lakom vodom tre\u0107e generacije, koju je samostalno razvila kineska nacionalna korporacija CNNC. Zbog svojih specifi\u010dnih karakteristika \u2014 visoke bezbednosti, fleksibilnosti i modularnog dizajna \u2014 ovaj reaktor je projektovan kao vi\u0161enamensko energetsko re\u0161enje za gusto naseljena podru\u010dja, ostrva, priobalne i kontinentalne regije.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Koliko smo mogli da saznamo &#8211; a informacije o ovom projektu su poprili\u010dno \u0161krte, ponajvi\u0161e smo saznavali iz zvani\u010dne internet stranice i predavanja doktora Danrong Songa, glavnog dizajnera Kineskog nuklearnog instituta, prezentacije reaktorskog dizajna me\u0111unarodne agencije za atomsku energiju kao i \u010dlanka \u201cMultiple Choices of Reactor Core Nuclear Design for ACP100&#8217;s Application in Different Scenarios\u201d autora Wang Liangzi, Ju Haitao, Li Qing, Qin Dong, Wang Lianjie, Yu Yingrui, Ning Zhonghao, Wang Chenlin, Guo Rui, Wang Shuai, Zhang Bin, Xiang Hongzhi, Lou Lei i Sun Wei &#8211; razvoj ovog dizajna je zapo\u010deo u junu 2010. a trenutno se reaktor nalazi u izgradnji na ostrvu Hainan. &nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u0160to se ti\u010de samog dizajna, osnovne smo informacije naveli &#8211; lakovodni reaktor sa vodom pod pritiskom, dakle, poprili\u010dno uobi\u010dajeno re\u0161enje. Od ostalih, navedimo da se prema podacima kojima raspola\u017eemo jezgro reaktora sastoji od 57 gorivnih sklopova, te da temperatura vode u prvom prstenu iznosi izme\u0111u 286,5 na ulasku i 319,5 na izlaznom ventilu. Termalna snaga reaktora iznosi 385 megavata dok je elektri\u010dni output 125 megavata &#8211; \u0161to zna\u010di da je efikasnost oko 32,5%, \u0161to je potpuno u skladu sa standardima za lakovodne reaktore sa vodom pod pritiskom. Dizajneri predvi\u0111aju \u017eivotni vek od 60 godina i zamenu goriva na otprilike 2 godine, i reaktor koristi gorivo oboga\u0107eno do 4,95%, uobi\u010dajeno oko od 4,45% za sve\u017ee pakete (mada jedan od izvora navodi oboga\u0107enje od 4,2%). Kontrola reaktivnosti se vr\u0161i uz pomo\u0107 kontrolnih \u0161ipki koje su locirane iznad jezgra.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dodajmo jo\u0161 na kraju i da je primarni metod modularizacije i smanjenja dimenzije bila integracija celog primarnog prstena &#8211; jezgra, parogeneratora i pumpi &#8211; unutar jednog modula, \u0161to smanjuje i rizik ot takozvanomg &#8220;LOCA&#8221; (loss of Coolant Accident) ali verovatno komplikuje odr\u017eavanje.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Kompaktan dizajn i brza izgradnja&nbsp;<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Klju\u010dna prednost ACP100 u odnosu na tradicionalne nuklearne elektrane jeste radikalno smanjenje dimenzija i vremena izgradnje. Pa se tako izdvaja potencijalni br\u017ei izlazak na mre\u017eu: period izgradnje za ACP100 procenjuje se na svega 48 meseci, dok je za klasi\u010dne nuklearne elektrane velikog kapaciteta potrebno izme\u0111u 56 i 60 meseci; bolje iskori\u0161\u0107avanje prostora: oprema je malih dimenzija, pa pojednostavljeni pomo\u0107ni objekti dramati\u010dno smanjuju potro\u0161nju zemlji\u0161ta, \u010dine\u0107i reaktor ekolo\u0161ki prihvatljivim za lociranje u blizini urbanih sredina i industrijskih \u010dvori\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Multifunkcionalnost<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">A za razliku od reaktora velikog kapaciteta koji primarno slu\u017ee za proizvodnju struje, ACP100 je dizajniran kao multifunkcionalno postrojenje koje zadovoljava razli\u010dite komunalne i industrijske potrebe: napajanje malih i srednjih elektri\u010dnih mre\u017ea, izolovanih ostrva i udaljenih regija; snabdevanje gradova toplotnom energijom (dakle za centralno grejanje); isporuka tehnolo\u0161ke pare visoke temperature za potrebe te\u0161ke industrije; kao i za desalinizaciju.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Bezbednost<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u0160to se ti\u010de bezbednosti, bezbednosna arhitektura reaktora ACP100 projektovana je da zadovolji svetske standarde, oslanjaju\u0107i se na pasivne sisteme koji ne zahtevaju ljudsku intervenciju. \u0160to se ti\u010de eventualnih incidenata, opremljen je sa tri nivoa pasivne za\u0161tite: pasivni sistem hla\u0111enja jezgra, pasivni sistem otklanjanjna rezidualne toplote i pasivni sistem hla\u0111enja reaktorske zgrade. Dakle opremljen je pasivnim bezbednosnim sistemima koji rade nezavisno od spoljnog izvora napajanja, obezbe\u0111uju\u0107i takozvani \u201eperiod neintervencije\u201d (vreme u kojem reaktor sam sebe hladi bez ikakve akcije operatera, dakle, pasivno hla\u0111enje prirodnom konvekcijom) u trajanju od preko 3 dana. Tako\u0111e, kao \u0161to se mo\u017ee videti na prilo\u017eenoj arhitektonskoj \u0161emi, zgrada reaktora je ukopana u zemlju, \u0161to pru\u017ea visoku za\u0161titu od spoljnih opasnosti (poput prirodnih katastrofa ili mehani\u010dkih udara). A reaktor je opremljen i vi\u0161eslojnim sistemom za\u0161tite: primarni prsten (reaktorska posuda) je sme\u0161ten unutar za\u0161titnog kontejnmenta, koji je dalje izolovan unutar sekundarne za\u0161titne zgrade. Ovakav dizajn uveliko elimini\u0161e rizik od otkaza usled natpritiska i spre\u010dava eventualno ispu\u0161tanje radioaktivnih materija u atmosferu. Tako\u0111e, prema informacijama koje \u010ditamo na sajtu, ovaj reaktor poseduje i pasivni sistem za ubrizgavanje i hla\u0111enje \u0161upljine koji se oslanja na prirodnu cirkulaciju koji hladi donji deo reaktorske posude, odr\u017eava njen integritet i zadr\u017eava eventualne ostatke istopljenog jezgra unutar same posude, spre\u010davaju\u0107i scenario topljenja betonskog postolja elektrane (takozvani \u201ckineski sindrom\u201d) ukoliko do topljenja do\u0111e.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ipak, \u0161to se ti\u010de ovih navedenih prednosti: gotovo u potpunosti iste prednosti (smanjenje vremena izgradnje, ni\u017ea cena, male dimenzije, sistemi pasivne bezbednosti\u2026) navode se u svakom dizajnu malih modularnih reaktora, pa se ACP100 ni po \u010demu posebno ne izdvaja od ostatka ponude.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">No, i u toj ponudi je problem: kao \u0161to smo mnogo puta rekli, industrija malih modularnih reaktora je izuzetno jaka na obe\u0107anjima i poprili\u010dno slaba u ostvarivaju obe\u0107anja: od nekih osamdeset predlo\u017eenih dizajna, trenutno su komercijalno operativna dva &#8211; reaktor KLT-40 na akademiku Lomonosovu i gorepomenuti HTR-PM. To je to. Prvi ACP100, koji \u0107e biti u komercijalnoj upotrebi se dodu\u0161e ve\u0107 gradi na ostrvu Hainan, ali za ovu industriju je potrebno veliko iskustvo u industrijskom funkcionisanju &#8211; a to ACP100 nema i ne izgleda da \u0107e skoro imati. A za zemlju kao \u0161to je Srbija &#8211; kupovina prvog (ili \u201cjednog od prvih\u201d) komercijalnog modela zna\u010di da bismo mi u praksi bili poligon za testiranje. A bojim se da mi nemamo luksuz da re\u0161avamo nepredvi\u0111ene in\u017eenjerske probleme u hodu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Naravno, tu je i i geopolitika: ACP100 je kineski dizajn a Srbija je okru\u017eena zemljama Evropske unije i na\u0161 regulatorni okvir (kada ga jednom napravimo) mora\u0107e da bude uskla\u0111en sa zapadnoevropskim standardima i procedurama, \u0161to zna\u010di da \u0107e eventualni kineski reaktor morati da se u njih uklopi, a i da pro\u0111e manje ili vi\u0161e zvani\u010dno odobrenje evropske administracije &#8211; \u0161to je, cenimo, veoma malo verovatno.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Jer dosta se u Evropi radi na tehnolo\u0161ki neutralnom pristupu, ali jako malo na politi\u010dki neutralnom, pa se pribojavamo da bi eventualna adopcija kineskog SMR sa koji se pritom ima veoma malo iskustva u komercijalnim operacijama bila veoma lako zako\u010dena od strane evropske administracije.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U kona\u010dnici se sla\u017eemo sa ocenom koju su dali sagovornici medija &#8211; Prvog programa Radio Beograda, nau\u010dni istra\u017eiva\u010d sa Ma\u0161inskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Milo\u0161 Lazarevi\u0107 i urednica portala Energija Balkana Jelica Putnikovi\u0107 &#8211; koji su pre svega preporu\u010dili oprez te istakli da se u ovakve projekte ne srlja previ\u0161e bezglavo.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">S.A. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nekoliko dana ve\u0107 se u Srbiji pominje mogu\u0107nost bliske saradnje Kine i Srbije po pitanju nuklearne tehnologije. Ali iako su<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[58,23,20],"tags":[208,53,46],"class_list":["post-3287","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize","category-studije-slucaja","category-tehnologije","tag-acp100","tag-kina","tag-srbija"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3287","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3287"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3287\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3290,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3287\/revisions\/3290"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3287"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3287"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3287"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}