{"id":2844,"date":"2026-03-10T09:29:15","date_gmt":"2026-03-10T09:29:15","guid":{"rendered":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/?p=2844"},"modified":"2026-03-10T09:29:16","modified_gmt":"2026-03-10T09:29:16","slug":"globalna-nuklearna-renesansa-izmedu-medijskog-hype-a-i-kineske-dominacije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/2026\/03\/10\/globalna-nuklearna-renesansa-izmedu-medijskog-hype-a-i-kineske-dominacije\/","title":{"rendered":"Globalna nuklearna renesansa: izme\u0111u medijskog \u201ehype-a\u201c i kineske dominacije"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Dok tehnolo\u0161ki giganti i vlade \u0161irom sveta najavljuju povratak nuklearnoj energiji radi napajanja AI centara, surova realnost na terenu pokazuje dubok jaz izme\u0111u ambicija i izvo\u0111enja. Prema analizi Bloomberga, SAD i Evropa se suo\u010davaju sa \u201e\u0161upljom\u201c industrijom koja je izgubila stru\u010dnost, dok Kina gradi reaktore tempom od 10 jedinica godi\u0161nje, koriste\u0107i dr\u017eavne fondove i potpuno integrisan doma\u0107i lanac snabdevanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"682\" src=\"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/1280px-Nuklearna_elektrarna_Krsko-1024x682.jpg\" alt=\"Nuklearna elektrana Kr\u0161ko. Foto: Wikimedia\" class=\"wp-image-512\" srcset=\"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/1280px-Nuklearna_elektrarna_Krsko-1024x682.jpg 1024w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/1280px-Nuklearna_elektrarna_Krsko-300x200.jpg 300w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/1280px-Nuklearna_elektrarna_Krsko-768x512.jpg 768w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/1280px-Nuklearna_elektrarna_Krsko.jpg 1280w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Nuklearna elektrana Kr\u0161ko. Foto: Wikimedia<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>Prekretnica se, tvrde \u0160oko Oda i Dejv Meril, dogodila sa projektom Vogtle u D\u017eord\u017eiji. Prva nova ameri\u010dka nuklearka u tri decenije zavr\u0161ena je sa godinama zastoja i po ceni koja je dvostruko prema\u0161ila originalni bud\u017eet. Analiti\u010dari upozoravaju da je ovaj projekat bio \u201eta\u010dka preloma\u201c nakon koje su ekonomski akteri u SAD izgubili veru u sopstvenu sposobnost doma\u0107e gradnje. Nasuprot tome, Kina gradi reaktore po ceni koja je manja od petine tro\u0161kova u SAD i Evropi.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Demografija reaktora: Trka sa vremenom<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Prose\u010dna starost ameri\u010dke flote od 94 reaktora je 44 godine a strategija SAD se trenutno svodi na produ\u017eenje radnog veka postoje\u0107ih jedinica na 80 godina, dok noviji projekti (poput SMR dizajna kompanije NuScale) jo\u0161 uvek nisu u\u0161li u fazu pune izgradnje. Sa druge strane, Kina \u0107e, prema trenutnim projekcijama, presti\u0107i SAD po kapacitetu ve\u0107 2032. godine, \u010dime \u0107e ste\u0107i klju\u010dnu prednost u energetski intenzivnoj trci za razvoj ve\u0161ta\u010dke inteligencije.<\/p>\n\n\n\n<p>Autori tako\u0111e tvrde da uprkos sankcijama i ratu u Ukrajini, ruski Rosatom nastavlja sa ambicioznim planovima za dupliranje kapaciteta, dok Indija ulazi u trku sa ciljem od 100 gigavata kapaciteta do 2047. godine, \u0161to zahteva investicije od neverovatnih 211 milijardi dolara.<\/p>\n\n\n\n<p>Tekst tako, tvrdi da takozvani \u201cZapad\u201d pla\u0107a cenu decenijskog zastoja u periodu od osamdesetih godina pro\u0161log veka do danas kada je izgradnja novih nuklearnih kapaciteta bila prakti\u010dno na nuli. Bloomberg tako\u0111e potvr\u0111uje da, uprkos marketingu, nijedan mali modularni reaktor (SMR) na Zapadu jo\u0161 nije u fazi pune izgradnje te da tehnologija malih modularnih reaktora nema kapaciteta da zameni flote reaktora velikog kapaciteta.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Ali glavni zaklju\u010dak Bloombergove analize je da za stagnaciju nuklearne industrije na Zapadu nije odgovoran nedostatak novca, ve\u0107 gubitak industrijskog kapaciteta. Sjedinjene Dr\u017eave i Francuska, nekada\u0161nji lideri, decenijama nisu gradile nove reaktore, a i danas su njihovi projekti izuzetno spori, kao \u0161to je gorepomenuti Vogl, Flamanvil, Hinkli Point C i Sizvel C.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>A glavna prednost kineske nuklearne industrije je ekonomija obima: Kina gradi 10 jedinica godi\u0161nje \u0161to proizvodi efekat takozvane serijske proizvodnje. A zahvaljuju\u0107i dr\u017eavnom finansiranju i doma\u0107em lancu snabdevanja, kineski reaktori ko\u0161taju manje od 20% cene ameri\u010dkog ili evropskog ekvivalenta. U svetu gde je struja roba, ova razlika u ceni je neodbranjiva za zapadne komercijalne modele.<\/p>\n\n\n\n<p>Tekst Blumberga izdvajamo i isti\u010demo jer se u njemu nalazi i lekcija za Srbiju: ako se u\u0111e u projekat bez sopstvene ljudske infrastrukture (in\u017eenjera i gra\u0111evinaca koji znaju da rade sa nuklearnim standardima), rizikujemo sudbinu projekta Vogl, Flamanvil, Hinkli Point i Sizvel: strahovito probijanje bud\u017eeta i potencijalna decenijska ka\u0161njenja. Tako\u0111e, oslanjanje na tehnologiju SMR vrlo verovatno ne\u0107e u budu\u0107nosti mo\u0107i da ispuni sva obe\u0107aanja koja se daju pa oslanjanje na nju mo\u017ee biti rizi\u010dna opklada na &#8220;hype&#8221; umesto na dokazanu tehnologiju.<\/p>\n\n\n\n<p>Ina\u010de, tekst u celosti mo\u017eete pro\u010ditati na <a href=\"https:\/\/www.bloomberg.com\/news\/articles\/2026-03-05\/a-global-nuclear-power-renaissance-isn-t-living-up-to-the-hype\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\" title=\"\">sajtu<\/a> Blumberga.\u00a0<\/p>\n\n\n\n<p>Izvor: Bloomberg&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">S.A.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dok tehnolo\u0161ki giganti i vlade \u0161irom sveta najavljuju povratak nuklearnoj energiji radi napajanja AI centara, surova realnost na terenu pokazuje<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":512,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[58,23,19],"tags":[],"class_list":["post-2844","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize","category-studije-slucaja","category-vesti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2844","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2844"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2844\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2845,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2844\/revisions\/2845"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/512"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2844"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2844"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2844"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}