{"id":2666,"date":"2026-01-21T10:51:51","date_gmt":"2026-01-21T10:51:51","guid":{"rendered":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/?p=2666"},"modified":"2026-01-21T10:51:51","modified_gmt":"2026-01-21T10:51:51","slug":"wna-nacionalni-ciljevi-prevazilaze-planirano-utrostrucenje-globalnih-kapaciteta-ali-i-detalji-o-programu-u-srbiji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/2026\/01\/21\/wna-nacionalni-ciljevi-prevazilaze-planirano-utrostrucenje-globalnih-kapaciteta-ali-i-detalji-o-programu-u-srbiji\/","title":{"rendered":"WNA: nacionalni ciljevi prevazilaze planirano \u201eutrostru\u010denje\u201d globalnih kapaciteta ali i detalji o programu u Srbiji\u00a0"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Prema prvom \u201eWorld Nuclear Outlook\u201d izve\u0161taju Svetske nuklearne asocijacije, globalni kapacitet bi mogao dosti\u0107i 1.446 gigavata do 2050. godine. Me\u0111utim, ostvarenje ovog cilja zahteva stopu izgradnje koja je dvostruko ve\u0107a od istorijskog vrhunca iz 1980-ih <\/strong><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"683\" src=\"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/29836763405_c1ad3c0f87_k-1024x683.jpg\" alt=\"Sa jednog od simpozijuma WNA. Foto: WNA, Flickr\" class=\"wp-image-2258\" srcset=\"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/29836763405_c1ad3c0f87_k-1024x683.jpg 1024w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/29836763405_c1ad3c0f87_k-300x200.jpg 300w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/29836763405_c1ad3c0f87_k-768x512.jpg 768w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/29836763405_c1ad3c0f87_k-1536x1024.jpg 1536w, https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/29836763405_c1ad3c0f87_k.jpg 2048w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Sa jednog od simpozijuma WNA. Foto: WNA, Flickr<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>Svetska nuklearna asocijacija (World Nuclear Association &#8211; WNA) izve\u0161taj je objavila u Davosu. Izve\u0161taj izdvajamo kao veoma uticajan jer gotovo da menja percepciju o budu\u0107nosti nuklearne energije. Analiza nacionalnih ciljeva koju je predstavila WNA pokazuje da su vlade \u0161irom sveta postavile zadatke koji ne samo da ispunjavaju deklaraciju o utrostru\u010denju nuklearnih kapaciteta sa COP28 (cilj od 1.200 gigavata), ve\u0107 je zna\u010dajno prema\u0161uju, ciljaju\u0107i na neverovatnih 1.446 gigavata do sredine veka.<\/p>\n\n\n\n<p>\u0160to se ti\u010de trenutnog stanja, trenutno u svetu operi\u0161e oko 440 reaktora sa ukupnim kapacitetom od 397 gigavata, dok je u izgradnji jo\u0161 70 reaktora. Ali i pored toga, da bi se dostigli zacrtani planovi, svet bi morao da preduzme do sada nevi\u0111enu industrijsku mobilizaciju.<\/p>\n\n\n\n<p>Izve\u0161taj mapira rast u tri klju\u010dne faze:<\/p>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Do 2030: rast se oslanja na reaktore koji su ve\u0107 u fazi izgradnje.<\/li>\n\n\n\n<li>2030\u20132035: rast \u0107e se oslanjati na ve\u0107 planirane projekte.<\/li>\n\n\n\n<li>Nakon 2035: dominira\u0107e predlo\u017eeni i potencijalni vladini programi koji jo\u0161 uvek \u010dekaju konkretne korake.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<p>Najve\u0107i izazov le\u017ei u brzini priklju\u010divanja na mre\u017eu. Dok je u periodu do 2030. godine potrebno dodavati oko 14,4 gigavata godi\u0161nje, ta stopa mora dramati\u010dno da poraste na 65,3 gigavata godi\u0161nje u periodu od 2046. do 2050. A to je otprilike dvostruko vi\u0161e od najvi\u0161e stope izgradnje i priklju\u010divanja na mre\u017eu koje su ikada zabele\u017eene: tokom osamdesetih godina pro\u0161log veka.<\/p>\n\n\n\n<p>WNA uz to upozorava da \u201epoliti\u010dka obe\u0107anja\u201d moraju postati realni i ispunjivi planovi. Klju\u010dne WNA preporuke uklju\u010duju: produ\u017eenje radnog veka za operativne reaktore (podr\u0161ka radu postoje\u0107ih reaktora na 60 do 80 godina gde god je to tehni\u010dki izvodljivo); reformu tr\u017ei\u0161ta (odnosno u prvom redu setu misli na pravedan tretman nuklearne energije u okviru niskougljeni\u010dnih izvora); izgradnju \u201cljudskog kapitala\u201d i lanaca snabdevanja (odnosno, hitan razvoj obrazovne infrastrukture za proizvodnju kvalifikovane radne snage kao i pro\u0161irenje kapaciteta za proizvodnju komponenti i goriva).<\/p>\n\n\n\n<p>Izve\u0161taj WNA iz Davosa potvr\u0111uje ono o \u010demu pi\u0161emo ve\u0107 neko vreme: nuklearna energija je postala skoro imperativ opstanka. Me\u0111utim, brojka od 1.446 gigavata nam otkriva duboku napetost izme\u0111u politi\u010dkih \u017eelja i industrijske stvarnosti i realnosti.\u00a0<\/p>\n\n\n\n<p>Jr da bismo dostigli stopu izgradnje koja je duplo ve\u0107a od one iz 80-ih, bi\u0107e potrebno koordinisati lance snabdevanja i obrazovni sistem. Podatak da nam je potreban tempo izgradnje ve\u0107i nego u zlatno doba nuklearne ere (1980-ih) zna\u010di da se suo\u010davamo sa ogromnim deficitom in\u017eenjera i majstora. A povrh svega, dodajemo i da \u010dak 542 gigavata navedenog dodatnog kapaciteta u vladinim ciljevima koji se navode u izve\u0161taju jo\u0161 uvek nema identifikovane projekte.\u00a0<\/p>\n\n\n\n<p>Dakle, moramo da primetimo da je izve\u0161taj svetske nuklearne asocijacije u velikoj meri bazirana na procenama i o\u010dekivanjima koje bi mogle da se okarakteri\u0161u kao \u201cpreterano optimisti\u010dne\u201d. Planovi vlada su jedno, a realnost je ne\u0161to sasvim drugo, pa tako izdvajamo Ugandu za koju se tvrdi da je vladin plan instaliranje \u010dak 25 <em>hiljada<\/em> megavata do 2050 (gledali smo nekoliko puta da bi bili sigurni).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>A pa\u017enju smo obratili i na deo izve\u0161taja koji je posve\u0107en Srbiji. U njemu se navodi ukidanje moratorijuma krajem pretpro\u0161le godine te se bele\u017ei da je plan Srbije da do 2042. godine na mre\u017ei ima prvih 250 megavata nuklearnih kapaciteta, \u0161to bi vrlo verovatno zna\u010dilo da se planira izgradnja jednog malog modularnog reaktora. Nakon ovog prvog instaliranog, planira se relativno brz rast kapaciteta te porast instaliranog kapaciteta na 1200 megavata do 2049. godine. Tako\u0111e se navodi i da je Srbija u martu 2024. godine tra\u017eila \u201cpomo\u0107 od zemalja koje imaju <em>nou-hau<\/em> iz oblasti finansiranja i izgradnje malih modularnih reaktora\u201d.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Izvor: WNN, WNA&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">S.A.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Prema prvom \u201eWorld Nuclear Outlook\u201d izve\u0161taju Svetske nuklearne asocijacije, globalni kapacitet bi mogao dosti\u0107i 1.446 gigavata do 2050. godine. Me\u0111utim,<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":2258,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[60],"class_list":["post-2666","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vesti","tag-svetska-nuklearna-asocijacija"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2666","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2666"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2666\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2667,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2666\/revisions\/2667"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2258"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2666"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2666"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nuklearnaperspektiva.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2666"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}