Foto: Climate Chance

Ministri EU će podržati nuklearnu energiju na COP29 

Ministri EU će po prvi put podržati nuklearnu energiju na samitu ujedinjenih nacija o klimi, piše Finantial Times 

Foto: Climate Chance
Foto: Climate Chance

A to svakako predstavlja znak da je nuklearna energija od sve veće važnosti i u Evropi. Londonski dnevnik navodi da su duboke podele između Francuske i Nemačke otežale razgovore o pregovaračkom stavu EU za skup COP29 koji će se održati u Bakuu u Azerbejdžanu sledećeg meseca, ali su se zemlje EU na kraju složile da bi trebalo da pozovu na ubrzavanje razvoja i implementacije tehnologija sa niskim emisijama u skladu sa dogovorom koji je sklopljen još na prethodnom samitu Cop28 u Dubaiju. 

Financial Times precizira da će grupa pretežno istočnoevropskih zemalja i Francuska u utorak objaviti dokument u kojem pozivaju Brisel da prizna „ključnu ulogu“ nuklearne energije i osigura da ona bude „propisno integrisana“ u nove predloge energetske regulative EU i piše dok su na marginama sastanka u ponedeljak holandska i francuska vlada potpisale sporazum o povećanju saradnje u oblasti nuklearne energije i zalaganju za veću „institucionalnu podršku“ za nuklearnu energiju.

Ova valorizacija nuklearne energije – kroz podršku koju će ministri EU pružiti – važna je i kao jedna vrsta “poruke” – poruke da su se stavovi prema nuklearnoj energiji počeli menjati nakon više od decenije – tačnije, od nesreće u Fukušimi 2011. 

Ipak, nije samo problem skepsa oko bezbednosti nuklearne energie, jer postoje i strukturniji problemi: nekoliko zemalja EU, uključiv tu Nemačku, Austriju i Dansku, strahuje da bi preveliki fokus na nuklearnu energiju mogao da smanji sredstva za obnovljive izvore energije za koje ove vlade smatraju da su jeftiniji, čistiji i brži načina da se smanji emisija gasova staklene bašte.

Stoga podsećamo da ni EU ni Evropska komisija nemaju ujednačen stav po ovom pitanju: Francuska predvodi grupu zemalja koje podržavaju nuklearnu energiju dok Nemačka predvodi grupu zemalja koja se zalaže za upotrebu obnovljivih izvora energije. Problem je malo i lingvistički: “obnovljivi izvori energije” su sunce, vetar, hidro i biomasa, dok nuklearna energija nema taj epitet zbog proste fizičke ograničenosti nuklearnih goriva. Ali u isto vreme “obnovljivi izvori energije” ne moraju nužno biti izvori i sa nultim emisijama. A već neko vreme u Evropi se Nemačka i Francuska sukobljavaju oko toga da li u budućnosti valja investirati u “obnovljive” ili “izvore energije sa nultim emisijama”.

Pa ipak, ova lingvistička bitka zapravo je, spekuliše se, samo paravan za sukob Nemačke i Francuske koje imaju različite energetske politike: Nemačka insistira na isključivo obnovljivim, Francuska na “izvorima sa nultom emisijom”. 

A vest koja dolazi od Finantial Times-a pokazuje da možda u evropskoj birokratiji dolazi do određenih promena, odnosno da države koje podržavaju nuklearnu energiju donijaju sve veći uticaj na donođenje odluka u Evropi. 

S.A.